Što je limfom?
Zbog naziva mnogi mogu pretpostaviti da je limfom rak limfnih čvorova. Ali limfom je zapravo rak limfocita, vrste bijelih krvnih stanica (leukociti koji čine okosnicu imunološkog sustava štiteći tijelo od bakterija, virusa i tumorskih stanica). Ove bijele krvne stanice nastaju u koštanoj srži te se nakon što sazriju raspoređuju unutar limfnog sustava i to prvenstveno u limfnim čvorovima, slezeni i timusu (žlijezda u gornjem dijelu grudnog koša).
Kada zreli limfocit postane kancerogen sklon je naseljavanju i množenju u područjima u kojima inače djeluje. Zbog toga su otečeni limfni čvorovi najčešći simptom limfoma.
Prefiks „limfa“ se odnosi na tekućinu i sustav koji te stanice nastanjuju, dok sufiks „oma“ predstavlja medicinski izraz za oteklinu ili tumor.
Koliko različitih vrsta limfoma postoji?
Mnogo. Ali općenito govoreći, limfomi se klasificiraju kao Hodgkinovi ili Ne-Hodgkinovi limfomi. Ime su dobili u čast Tomasa Hodgkina, britanskog liječnika iz 19. stoljeća koji je prvi opisao ove abnormalnosti 1832. godine. Dugo godina, svaki limfom koji nije odgovarao njegovom specifičnom opisu, jednostavno je klasificiran kao Ne–Hodgkinov limfom.
Kako se limfom dijeli izvan te dvije kategorije?
Limfom se dalje kategorizira prema specifičnoj vrsti imunoloških stanica i prema njegovom ponašanju. Postoje dvije glavne vrste limfocita – B stanice i T stanice pa se svaki rak klasificira u skladu s tim.
Hodgkinov limfom je gotovo isključivo maligni tumor B stanica. Ima četiri različita podtipa. S druge strane Ne-Hodgkinov limfom je mješavina B i T staničnih varijanti. Služi kao mnogo širi skup za otprilike 140 različitih bolesti.
B-stanični limfomi su najčešći, dok su T-stanični limfomi izuzetno rijetki. Unatoč mnogim varijantama limfom ostaje rijetka bolest. Čini godišnje samo oko 4 do 5 % svih novih dijagnoza raka.
Koji su najčešći tipovi limfoma?
Limfomi se mogu dalje opisati kao indolentni (spororastući) ili agresivni (brzorastući). Najčešći tip agresivnog limfoma je difuzni limfom velikih B stanica, koji zapravo uključuje 15-20 različitih genetskih varijanti. Najčešća indolentna (spororastuća) varijanta je folikularni limfom. Neki od rjeđih tipova uključuju limfom plaštnih stanica, limfom marginalne zone, kožni T stanični limfom i „dvostruko pogođeni“ limfom.
Jesu li neki simptomi zajednički svim vrstama limfoma?
Otečeni limfni čvorovi najčešći su simptom limfoma. Između 80 % i 90 % pacijenata kojima se svake godine dijagnosticira limfom ima taj simptom.
Otečeni limfni čvorovi obično se pojavljuju u vratu, pazuhu ili preponama. Budući da su ti limfni čvorovi često bezbolni ponekad se mogu previdjeti ili zamijeniti za dugotrajnu infekciju.
Kancerozni limfociti mogu se nakupljati i na mjestima izvan limfnih čvorova, poput jetre, pluća, želuca i koštane srži. Ovo se događa kod oko 30 – 40 % pacijenata što se naziva „ekstranodalna zahvaćenost“. Češća je među agresivnim limfomima i obično uzrokuje bol i nelagodu zbog pritiska koji stvaraju otečeni organi.
Osim fizičkih kvržica, mnogi pacijenti također doživljavaju znakove upozorenja poznate kao „B simptomi“, koji uključuju obilno noćno znojenje, uporne neobjašnjive vrućice i nenamjerni gubitak težine.
Liječe li se različite vrste limfoma drugačije?
Da. Limfomi za koje se nekad smatralo da su identični zapravo imaju značajne razlike na molekularnoj razini. Taj je uvid doveo do otkrića različitih podtipova i evolucije specijaliziranih terapija.
Zbog toga je toliko važno dobiti točnu dijagnozu od nekoga tko je specijaliziran za limfome. Prije 10 godina bilo je samo tri ili četiri mogućnosti koje su se nudile kao prva linija liječenja pacijenata s dijagnozom limfoma. Danas ima 10 do 15 opcija liječenja te je svaka opcija prilagođena različitom podtipu. Kako nastavlja rasti razumijevanje okidača bolesti na staničnoj razini tako se razvijaju i terapije. To omogućuje istinski personaliziran pristup onkološke skrbi.
Koje su terapije dostupne za liječenje limfoma?
Kemoterapije je bila glavna terapija za liječenje limfoma više od 60 godina. Sada se ta opcija zamjenjuje ili nadopunjuje imunoterapijom, koja ubrzano postaje najčešća opcija liječenja limfoma. Kemoterapija ubija rastuće stanice raka, ali također oštećuje i zdrave stanice što može dovesti do značajnih nuspojava. S druge strane imunoterapija, kojom se poboljšava djelovanje imunološkog sustava, ima manje nuspojava.
Također se nalazimo u razdoblju tkz. „živih lijekova“ kojima se mogu poboljšati vlastite stanice pacijenta kako bi postale tkz. „lovci na rak“. To uključuje:
- CAR – T staničnu terapiju koja podrazumijeva genetsku modifikaciju T – stanica pacijenta kako bi mogle pronaći i uništiti stanice raka
- CAR NK stanična terapija koja podrazumijeva primjenu prirodnih stanica ubojica kako bi se osiguralo brže liječenje s manje nuspojava
Osim toga, otkrića poput bispecifičnih antitijela koja djeluju kao molekularni most fizički izravno povezujući T – stanice pacijenta sa stanicama limfoma kako bi se izazvao precizan i snažan imunološki napad na tumorske stanice.
Koji je trenutno najznačajniji napredak u liječenju limfoma?
Smatra se da će T stanična terapija zaista promijeniti pravila igre u liječenju limfoma. To je definitivno smjer u kojem se kreće liječenje ove bolesti.
Jedan od najvećih izazova u liječenju limfoma je taj što su stanice raka majstori u prikrivanju. One izbjegavaju otkrivanje maskiranjem ili promjenom svojih površinskih proteina. Kako bi se ovo prevladalo u kliničkim ispitivanjima istražuju se CAR – T stanice slijedeće generacije s višestrukim ciljevima. Umjesto da traže samo jedan protein ovi genetski modificirani lijekovi mogu istovremeno ciljati više markera što stanicama raka znatno otežava izbjegavanje otkrivanja od strane ovog načina liječenja.
U tijeku je nekoliko kliničkih ispitivanja cjepiva kojim se određeni proteini ubrizgavaju u pacijente kako bi se potaknuo ciljani imunološki odgovor. No ova terapijska cjepiva još su uvijek u najranijim fazama istraživanja, tako da je prerano reći kako će se pokazati u praksi.
Što ključno treba znati o limfomu?
Svaka dijagnoza limfoma je malo drugačija i jedinstvena poput otiska prsta. Ali ova se bolest u velikoj mjeri može liječiti i za veliku većinu pacijenata potencijalno je izlječiva. Ključno je dobiti točnu dijagnozu limfoma i primijeniti personalizirano liječenje.
Danas su stope izlječenja za neke podtipove limfoma dosegle 90 % pa i više od toga prvenstveno zahvaljujući brzom razvoju personalizirane medicine. Čak i u slučajevima kada je trajno izlječenje izazovnije moderne terapije transformirale su limfom u upravljivo, dugoročno stanje koje pacijentima omogućuje da vode normalan, aktivan život.
U Hrvatskoj (laboratorij KBC-a Sestre milosrdnice) bi uskoro (ljeto 2026.) trebala krenuti proizvodnja CAR – T stanične terapije što je zasigurno velik iskorak za hrvatsku medicinu i liječenje pacijenata oboljelih od limfoma leukemije.