Hormonska ili endokrina terapija je vrsta liječenja raka kojom se uklanja, blokira ili dodaje određene hormone u tijelo. Glavni razlog zbog kojeg se može preporučiti hormonska terapija je taj što neke vrste raka koriste prirodne tjelesne hormone za poticanje svog rasta.

Hormoni su kemikalije koje tijelo stvara prirodno. Oni pomažu kontrolirati aktivnost određenih stanica i organa. Stvaraju ih žlijezde kao što su štitnjača i paratireoidne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, gušterača, jajnici, testisi.

Hormonska terapija mijenja količinu hormona u tijelu na različite načine. Liječnik može preporučiti hormonsku terapiju da bi se:

• Spriječilo tijelo da proizvodi hormon
• Promijenio način na koji hormon djeluje u tijelu
• Blokiralo vezivanje hormona na stanice raka

Hormonska terapija može se koristi na različite načine i u različito vrijeme:

            -prije kirurgije ili radioterapije za smanjenje tumora (neoadjuvantna terapija)

            -nakon drugih tretmana protiv raka kako bi se smanjio rizik da će se rak vratiti

            -za rak koji se vraća nakon liječenja

            -za rak koji se proširio na druge dijelove tijela (metastatski rak)

Uobičajeni karcinomi koji se liječe hormonskom terapijom su:

• Rak dojke – u mnogim slučajevima rast raka dojke ovisi o hormonima estrogenu i/ili progesteronu. Tumori koji imaju receptore na koje se ti hormoni mogu vezati nazivaju se „pozitivni na hormonske receptore“. Blokiranje hormona može spriječiti ponovnu pojavu i smrt od raka dojke.
• Rak prostate – rast raka prostate obično pokreću hormoni zvani androgeni. Najčešći androgen je testosteron. Smanjenje razine androgena može pomoći u usporavanju rasta raka.
• Rak štitnjače – osobe s rakom štitnjače koje se liječe kirurški obično trebaju terapiju hormonima štitnjače. Osim zamjene hormona koji je potreban tijelu terapija može usporiti rast preostalih stanica raka u tijelu.

Hormonska terapija može se preporučiti i za druge manje uobičajene vrste raka: rak nadbubrežne žlijezde, neuroendokrini tumori, tumor hipofize, rak maternice.

Hormonska terapija može se davati: oralno (na usta), putem injekcije, kirurška ablacija.

Nekim ljudima je hormonska terapija potreba na kratko vrijeme, neki ostaju na hormonskoj terapiji nekoliko godina ili do kraja života. Npr. kod određenih vrsta raka dojke žene mogu uzimati terapiju 5 do 10 godina. Osobe s rakom prostate mogu imati povremenu hormonsku terapiju. Nakon liječenja raka štitnjače hormonska terapija često je svakodnevni dio života osobe.

Moguće nuspojave hormonske terapije su:

• zabrinutost za seksualno zdravlje – hormonska terapija može uzrokovati smanjeni seksualni nagon i probleme s postizanjem orgazma. Može uzrokovati i erektilnu disfunkciju
• Vaginalne i menstrualne promjene – suhoća vagine, iscjedak, svrbež ili iritacija. Može uzrokovati i promjene u menstruallnom ciklusu i vaginalno krvarenje
• Naleti vrućine i noćno znojenje
• Promjene težine – smanjenje razine hormona može povećati masnoću, smanjiti mišiće i otežati sagorjevanje kalorija. Također, veće količine nekih hormona poput hormona štitnjače mogu uzrokovati gubitak težine
• Rizik za zdravlje kostiju – mogu uzrokovati osteoporozu što je stanjenje kostiju.
• Promjena raspoloženja
• Umor – osjećaj fizičke, emocionalne i mentalne iscrpljenosti
• Gastrointestinalni simptomi – zatvor, mučnina, povraćanje, proljev
• Promjene u razmišljanju i pamćenju
• Neplodnost

Određene hormonske terapije mogu povećati rizik od stvaranje krvnih ugrušaka, moždanog i srčanog udara, raka maternice.