Nedavna istraživanja upućuju da strukturirana tjelovježba može poboljšati ukupno preživljavanje nakon liječenja od raka.
- Strukturirana tjelesna aktivnost nakon liječenja od raka može biti povezana sa smanjenim rizikom od povratka bolesti i smrtnosti
- Aerobna tjelovježba bilo samostalno ili u kombinaciji s treningom snage pokazala je najveću korist za ukupno preživljavanje
- Stručnjaci preporučuju suradnju s liječničkim timom u cilju izrade prikladnog plana tjelovježbe koji se temelji na individualnim okolnostima
Učestalost povratka raka znatno varira ovisno o vrsti raka. Iako ne postoji siguran način za sprječavanje povratka bolesti, odnosno situacije u kojoj se rak vraća nakon završetka liječenja, znanstvenici proučavaju načine kako smanjiti ovaj rizik na najmanju moguću mjeru.
Tjelesna aktivnost već je prepoznata kao korisna za osobe oboljele od raka. Američko društvo za borbu protiv raka (engl. American Cancer Society) ističe da tjelovježba može biti korisna prije, tijekom i nakon liječenja od raka.
Najnovija studija objavljena u rujnu 2026. u časopisu British Journal of Sports Medicine pokazala je da bi strukturirano vježbanje (tjelesna aktivnost koja je namjerna i dio rutine) moglo biti povezano s duljim preživljavanjem i manjim rizikom od povratka raka nakon završetka liječenja.
Čini se da bi koristio od tjelovježbe najviše mogle imati osobe s dijagnozom raka u ranoj fazi te koje su i inače provodile aerobne tjelesne aktivnosti.
Strukturirano vježbanje dovodi do smanjenja rizika od povrataka raka za 17 %
Autori studije utvrdili su da je kod sudionika koji su provodili strukturirani program vježbanja postojala za 17 % veća vjerojatnost da će živjeti bez povratka raka. Također je zabilježen 26 % manji rizik od smrti uzrokovane rakom.
Za potrebe studije znanstvenici su analizirali podatke iz 21 randomiziranog ispitivanja (raspored sudionika u skupine slučajnim uzorkom) u kojima je sudjelovalo 8449 ispitanika. Tri vrste raka koje su najčešće proučavanje su: rak dojke, rak debelog crijeva, rak gušterače.
Znanstvenici su utvrdili da su osobe koje su provodile strukturiranu tjelovježbu imale:
- Bolje ukupno preživljavanje
- Bolje preživljavanje bez znakova bolesti
- Nižu smrtnost od svih uzroka
- Nižu smrtnost specifičnu za rak
„Tjelesna aktivnost zapravo je sustavna intervencija koja uključuje više organskih sustava uključujući kardiovaskularni i imunološki sustav što pacijentima donosi sveukupne koristi. Vježbanje dovodi do povećanog minutnog volumena srca (srce u jednoj minuti pumpa veći volumen krvi nego što je normalno u stanju mirovanja) kako bi se zadovoljile potrebe za kisikom tijekom aktivnosti što može rezultirati učinkovitijim radom srca“ – objasnila je Diana Garrett, specijalistica ortopedije, koja nije sudjelovala u ovom istraživanju. Dodala je: „Pokazalo se da redovita tjelovježba pojačava aktivnost imunološkog sustava, što može biti osobito važno za pacijente s poviješću bolesti od raka“.
Rezultati također upućuju na to da su pojedinci koji su se strogo pridržavali plana vježbanja – uz visoku razinu pridržavanja od 70 % i više – vjerojatnije ostvarili veće koristi. Osim toga, koristi su se činile izraženijima kod osoba s dijagnozom raka u ranoj fazi i kod onih osoba koje su se i inače bavile aerobnom tjelovježbom.
Studije koje su obuhvatile pacijente s uznapredovalim stadijima raka obično su imale manje uzorke sudionika, što bi moglo utjecati na tumačenje rezultata. Osim toga, pacijenti s uznapredovalim stadijima bolesti mogu biti podvrgnuti različitim oblicima liječenja koji im onda mogu otežati sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima.
Je li važna vrsta tjelesne aktivnosti?
Studija je pokazala da su aerobna tjelovježba (brzo hodanje, trčanje, plivanje, vožna biciklom, planinarenje, veslanje) te kombinacija aerobne tjelovježbe i treninga snage (vježbe s vlastitom težinom, vježbe s utezima) doveli do poboljšanja ukupnog preživljavanja.
Sama aerobna tjelovježba bila je povezana s 29 % manjim relativnim rizikom od smrti, dok su aerobna tjelovježba i trening snage bili povezani s 25 % manjim relativnim rizikom od smrti. Trening snage nije pokazao statističku značajnost u analizi.
Dr. Mike Lattanzi, medicinski onkolog, naglasio je: „Svaka vrsta tjelesne aktivnosti bilo da je riječ o aerobnom trening ili treningu s utezima, dovodi do brojnih promjena na razini stanica i tkiva u cijelom tijelu“. Dr Lattanzi, koji nije sudjelovao u istraživanju, dodao je: „Konkretno, pretpostavlja se da bi tjelovježba mogla narušiti metabolizam stanica raka i pojačati djelotvornost antitumorskih imunoloških stanica“.
Postoje li kakvi sigurnosni rizici pri vježbanju nakon liječenja od raka?
Američko društvo za borbu protiv raka (engl. American Cancer Society) objašnjava da je tjelesna aktivnost općenito sigurna za većinu ljudi prije, tijekom i nakon liječenja od raka. Ipak, postoje određeni čimbenici koje bi pojedinci trebali uzeti u obzir
Diana Garrett, specijalistica ortopedije, je objasnila da se „glavni sigurnosni čimbenici pri preporučivanju tjelesne aktivnosti trebaju razmatrati individualno. Pritom treba uzeti u obzir pacijentovu prijašnju razinu aktivnosti, primljeno liječenje, eventualne dugotrajne toksične učinke ili nuspojave liječenja, trenutačno kardiovaskularno i opće zdravstveno stanje te sva eventualna tjelesna ograničenja“. Dodala je: „Npr. određeni kemoterapijski lijekovi mogu imati štetan učinak na kardiovaskularni sustav stoga će možda biti potrebno prilagoditi intenzitet vježbanja kako bi se osigurala podnošljivost aktivnosti. Isto tako, vježbanje će se možda morati provoditi u kontroliranom okruženju kako bi se smanjio bilo kakav stres za imunološki sustav“. Možda će biti potrebno uzeti u razmatranje i druge faktore kao što je dob pojedinca.
Dr. Mike Lattanzi, medicinski onkolog, je objasnio: „Kod mladog pacijenta oboljelog od raka koji je u dobroj fizičkoj kondiciji teško je uočiti bilo kakav ozbiljan rizik povezan sa strukturiranim vježbanjem. S druge strane, kod slabijih ili starijih pacijenata ozljede mišićno-koštanog sustava zadobivene tijelom tjelesne aktivnosti mogu dovesti do smanjene pokretljivosti, što bi vjerojatno negativno utjecalo na ishod liječenja. Zaključio je:„Jasno je da svaka preporučena intervencija koja uključuje vježbanje mora biti prilagođena fizičkoj kondiciji pojedinog pacijenta“:
Kako započeti s vježbanjem nakon liječenja raka?
Iako je studija pokazala da bi strukturirana tjelovježba, osobito aerobna, mogla biti korisna za osobe koje se liječe od raka to ne znači da bi se svi trebali pridržavati iste rutine.
Za sve osobe koje su u procesu liječenja od raka ili su ga završili najbolje je da o tjelesnoj aktivnosti razgovaraju sa svojim liječničkim timom.
Diana Garrett, specijalistica ortopedije, navodi: „Kao fizioterapeutkinja volim se posavjetovati s pacijentovim onkologom, liječnikom primarne zdravstvene zaštite i/ili kardiologom kako bi se odredio ciljani broj otkucaja srca i utvrdilo jesu li potrebne prilagodbe radi očuvanja imunološkog sustava“.
Izvor: link na izvor