Da bi se smanjio rizik od nastanka raka iznimno je važno zdravo se hraniti. Pod zdravom prehranom podrazumijeva se obilje voća i povrća, nešto mahunarki (npr. grah, leća, slanutak, grašak) te cjelovitog (integralnog) kruha i drugih integralnih namirnica bogatih škrobom kao što su tjestenina i riža. Osim toga u zdravu prehranu mogu se uključiti umjerene količine nemasnog mesa sisavaca, peradi i ribe te mliječnih proizvoda smanjenog sadržaja masti ili vegetarijanske zamjene. Isto je tako važno u umjerenim količinama uključiti još neke prehrambene namirnice kao što su neka biljna ulja (npr. maslinovo ili repičino) te orašasti plodovi i sjemenke (bademi, orasi, brazilski orasi i lješnjaci te kikiriki i bućine sjemenke).

Soliti treba samo malo ili uopće ne soliti. Kako bi se izbjeglo debljanje, ne treba prečesto ni u velikim količinama jesti prehrambene namirnice bogate kalorijama kao što su slastice, kolači i razni međuobroci. Kako bi se pomoglo u sprečavanju raka alkohol je najbolje izbjegavati. Visoko prerađene komercijalne proizvode bogate životinjskim mastima i šećerima (kao što su „brza hrana” i slatka pića) trebalo bi što više izbjegavati. Što se tiče crvenog mesa (govedina, svinjetina, janjetina i kozletinu  uključujući i meso sadržano u prerađenim prehrambenim namirnicama i u većini pljeskavica od goveđeg mesa) potrebno je voditi se preporukom izbjegavanja unošenja više od približno 500 grama crvenog mesa tjedno (500 grama kuhanog mesa odgovara približno količini od 700 – 750 grama sirovog mesa, ovisno o načinu pripreme i tome koji je to dio mesa). Pod mesnim prerađevinama podrazumiievamo meso konzervirano dimljenjem, sušenjem, soljenjem ili dodatkom kemijskih konzervansa. Na primjer, to su šunka, slanina, salama i neke kobasice, recimo hrenovke. Budući da je konzumacija mesnih prerađevina ujedno pozitivno povezana s rizikom od raka crijeva, pa čak i u malim količinama, a ne donosi nikakve dodatne prehrambene koristi u odnosu na crveno meso preporučuje se izbjegavanje i mesnih prerađevina koliko je god to moguće.

Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje se hrane uglavnom prehrambenim namirnicama biljnog podrijetla (povrće, mahunarke, neprerađene žitarice i sjemenke) približno 11 % niži u usporedbi s osobama koje troše male količine prehrambenih namirnica biljnog podrijetla. 

Što se tiče uzimanja dodataka prehrani (np. Selen, likopen, vitamin D) u cilju prevencije raka u studijama kojima su se ispitivali ti dodaci prehrani i ostale hranjive tvari nije se utvrdila njihova povezanost sa zaštitom ljudi od pojave raka.

Kao što je važna odgovarajuća raznolikost prehrambenih namirnica važno je i jesti u odgovarajućim količinama što se najbolje provjerava mjerenjem tjelesne težine jednom tjedno (ili opsega struka s vremena na vrijeme, na primjer jednom mjesečno).

Zaključna je preporuka jesti što više integralnih žitarica, mahunarki, povrća i voća, ograničiti unos visokokalorične hrane (hrane bogate šećerom ili masnoćama), a izbjegavati zaslađena pića, suhomesnate proizvode te ograničiti unos crvenog mesa i hrane s velikim sadržajem soli.