Search
Close this search box.

Ivana T., 50 godina, leukemija

Malo mi ispada kosa, ma sigurno sam pod stresom…

Kakve su mi to modrice po tijelu pa nisam tako nespretna…ma…valjda sam se negdje udarila…

O Bože kako sam umorna samo bi spavala…valjda puno radim , djeca su mi mala (9 i 12g), potrebita, život gazi ne pita jel’ možeš…

Temperatura, krajnja nemoć, upala sinusa, grla i završim kod doktora vaditi krv da mi prepišu antibiotik, ali umjesto antibiotika dobivam poziv. Javite se hitno na Rebro na hematologiju…Dijagnoza – leukemija.

33 su mi godine, što je to? Ne mogu ja to imati…totalna nevjerica. Umrla je Ana Rukavina,  a ja dobivam njen krevet. Kakva je to bolest? Kako će moja djeca? Što mi je činiti? Ko će mi reći istinu, razgovarati sa mnom, objasniti mi , smiriti me…mičite to iz mene, moram li sve sama? Recite ako moram ja ću to snagom volje…ili ipak ne mogu..uhhh

Moj prvi anđeo zaštitnik se pojavio u liku doktorice Ranke Serventi Seiwerth. Divna žena, nježna, brižna , strpljiva. Sjela je na moj krevet objasnila sve što me čeka, koje su opcije, korak po korak…nije pri tom gledala na sat…a onda isto prošla sa mojim suprugom, kasnije roditeljima..i sve nas je nesebično pomagala, kao bića koja trpe muku neizvjesnosti, bilo da sami bolujemo, ili bespomoćno sa strane čekamo ishod neekog našeg voljenog. Još veće su iznenađenje bile sestre koje su me čuvale , previjale, pomagale…10 ih je bilo na odjelu sve jednako skrbne i nježne…niti na jednoj ne vidiš trunke umora, niti žalosti radi osobnih problema..a svaka je imala bar pobačaj -dva samo od pražnjenja posuda sa kemikalijama koje su nam davale da ozdravimo. Hvala im svima do neba, uključujući i tetu čistačicu, koja je svaki dan došla sterilizirati moju sobu i uputila mi koju toplu riječ.

Naravno da si zahvalan i suprugu i roditeljima, bratu, prijateljima (ti su se doduše prorijedili ali onima pravima koji su ostali tu), a onda u jednom trenutku zastaneš i shvatiš da se moraš suočiti sa sobom.

Ovako je tekao moj intimni razgovor:

” Imaš  opaku bolest.

Znam.

I kaj buš sad?

Kaj kaj bum? To iz mene mora van! Ne zanima me kako! Imam malu djecu trebaju me. Nisam pozavršavala pola stvari što želim...

Kuhinju si novu moram napraviti …i joooj samo da izađem odavde da se još jednom bar nađemo kod prijatelja na vikendici, tamo je takav mir , prekrasna priroda i takvo dobro društvo, i moram opet ići pjevati u zbor, putovati…ma svašta moram….:-))))

…to je jedina ispravna odluka da se borim i da nađem motiv i u najmanjoj naoko  glupoj stvari, ali koja me veseli…”

Liječenje je trajalo mjesecima, bez ljudi, u izolaciji, kemoterapije, autotransplantacija koštane srži, kasnije godinu dana injekcija, bilo je bolno i zastrašujuće i na rubu odustajanja…u jednom razgovoru s Bogom (naravno samo me je slušao:-)) rekla sam mu: ” Znaš, baš sam umorna..i mislim da sam iscrpila sve svoje ljudske resurse…i neću ti obećavati da ću ja to i to..ako ti meni daš što tražim, jer nisam tu da se pogađam s tobom znam da tako ne ide…i znam da svijet neće stati ako mene ne bude…ali evo tu sam pred tobom, ćelava i kost i koža, oslobođena svake taštine, bespomoćna jedva da imam snage disati, ni to nije moja odluka već refleks… i neuka, jer sve što znam je smiješno malo, što si čovjek zamišlja da je naspram svemira i morskih dubina i božjih tajni,koje ni naslutiti ne može….ako ti misliš da mi vrijedi dati šansu da još malo neko vrijeme budem tu na Zemlji…ja ću biti presretna i pokušati ću promijeniti nešto.”

Našla sam smisao u davanju, dok sam tjednima ležala i borila se , ja sam zvala rodbinu i prijatelje i pričala s njima o njihovim problemima. Svakoj sestri i čistačici sam pomno isplanirala kakav poklon ću joj donijeti obzirom na njenu osobnost, nakon liječenja. Radila sam nacrt svoje buduće kuhinje, pokušala se jačati i osamostaljivati, čitala knjige, rješavala križaljke, da se čim prije vratim u normalu. Svaka prepreka koja se stvorila vjerovala sam da ju mogu preskočiti , nema pesimizma, loših misli i strahova, biti će kako bude, a ja moram napraviti sve u mojoj moći da bude bolje…i postajalo je bolje. Svakim danom. Kada sam izašla iz bolnice počeo je dugotrajni oporavak i onda čuješ da je puno ljudi prošlo traume, ali su se izliječili. I to veliki postoci izlječenja. Znači može se. Rekli su ako se kroz par godina ne vrati, VALJDA će biti dobro…evo me već ih je prošlo 18. I tko god me tražio pomoć i savjet bila sam uz njega da mu to posvjedočim, jer takve vijesti treba širiti. Takve nade treba davati. Provela sam sve svoje planove napravljene u tim sterilnim sobama, pročistila tijelo, pročistila um, slušam se više, smijem se više, pjevam, putujem, družim se, kvalitetnije se hranim, ne zanemarujem simptome, ugađam si i trudim se vidjeti dobro u svemu, ne povrijediti nikoga, pomoći ako mogu. 

To su moje formule…možda nisu primjenjive svakome, jer svi smo posebni.

 Ali pronađite sebe, što vas veseli i držite se čvrsto za tu sreću, hodajući iz tame van, u cipelama koje samo vama pristaju. Jer svi to možete…a možda vam nitko nije stigao reći. Zato bravo za Onkološki portal i hvala  svima koji se bave sličnim stvarima, volonterima, doktorima i svom medicinskom osoblju, koji vole svoj poziv i hvala svim “amaterima” koji na bilo koji način pomažu odagnati beznađe i vratiti vjeru, snagu i nadu onima kojima je potrebna. Život je lijep pa se vrijedi za njega malo i pomučiti.:-))))

Podijeli

NOVOSTI

Najnovija istraživanja sugeriraju da rizik od nastanka raka debelog crijeva može ovisiti o tome čime se hrane crijevne bakterije. Crijevni...

(članak pregledan od strane liječnika specijalista iz područja onkologije) Stanične terapije koje se često nazivaju i „žive terapije“ oblik su...

Stres opisuje ono što ljudi doživljavaju kada su pod mentalnim, fizičkim ili emocionalnim pritiskom. Neki od fizičkih simptoma i znakova...

Sudjelovanje u iskrenom dijalogu s pacijentima predstavlja važan klinički izazov vezano uz brz napredak u primjeni terapija za ozbiljna medicinska...

Dana 01.08.2024. godine na snagu je stupila Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o socijalnoj skrbi (Službeni Glasnik Grada Zagreba...

Pošaljite nam poruku