Hormonska nadomjesna terapija ženskim hormonima medicinski je način liječenja koji se pretežno upotrebljava radi ublažavanja simptoma menopauze kod žena.

Uzimanjem hormonske nadomjesne terapije povećava se rizik od raka dojke, endometrija i jajnika te od nekoliko štetnih zdravstvenih stanja koja nisu rak. Veličina rizika od raka ovisi o vrsti hormonske nadomjesne terapije (samo estrogen ili kombinacija estrogena i progesterona) te o tome je li ženi odstranjena maternica (histerektomija). Studijama se pokazalo da je veliki rizik od raka dojke povezan s kombiniranom estrogensko‑progesteronskom terapijom te se pojavljuje nakon nekoliko godina njezina uzimanja i zatim ostaje povišen najmanje pet godina nakon prekida estrogensko‑progesteronske terapije, iako se taj rizik počne smanjivati ubrzo nakon prekida terapije. Stoga, ako se uzima hormonska nadomjesna terapija treba ju uzimati najkraće moguće vrijeme i u najnižoj mogućoj dozi kojom se postiže djelovanje na simptome menopauze.

Oralna kontracepcijska sredstva, koja se sastoje od estrogena i progestagena, imaju svojstva kojima se rak i izaziva i sprječava. Upotreba oralnih kontracepcijskih sredstava povezana je s povišenim rizikom od raka dojke, vrata maternice i jetre. Međutim, upotrebom tih lijekova ujedno se štiti od raka endometrija i jajnika. Stoga se s obzirom na rak ne mogu dati jasne preporuke.

Kao i oralna kontracepcijska sredstva, antiestrogen tamoksifen isto tako ima svojstva kojima se rak i izaziva i sprečava. Postoje čvrsti dokazi da se upotrebom tamoksifena povećava rizik od raka endometrija bez obzira na to je li pomoćna terapija ženama s rakom dojke ili preventivna terapija ženama s visokim rizikom od raka dojke.