FAKTORI RIZIKA
Iako se ne zna točan uzrok nastanka većine leukemija kod djece postoje neki dokazi koji ukazuju na to da određeni genetski faktori imaju ulogu u nastanku ove vrste bolesti. Djeca koja su rođena sa stanjem koje je povezano s problemima genetskog i imunološkog sustava (npr. Downov i Bloomov sindrom) mogu imati veći rizik za nastanak leukemije.
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Rani znakovi akutne limfoblastične leukemije mogu izgledati poput gripe ili drugih uobičajenih bolesti. Kada jedan ili više ovih simptoma traje dulje nego biste očekivali potrebno je obratiti se liječniku djeteta:
- Česte infekcije
- Temperatura koja ne prolazi
- Stalni osjećaj slabosti i umora
- Bol u kostima
- Natečeni limfni čvorovi (npr. na vratu, ispod pazuha ili u preponama)
- Lako stvaranje modrica i krvarenja
- Teškoće u disanju
- Glavobolja
- Povećana jetra ili slezena
- Bljedilo
DIJAGNOSTIKA
Povijest bolesti pacijenta, fizički pregled, kompletna krvna slika i aspiracija koštane srži glavni su postupci koji se koriste za dijagnostiku akutne lomfoblastične leukemije.
Krvne pretrage – kompletna krvna slika daje uvid u broj svih vrsta krvnih stanica. Test kemije krvi daje informacije o funkciji bubrega i jetre kao i o drugim mjerama poput razine soli.
Aspiracija i biopsija koštane srži – oba postupka su slična i služe za uzimanje uzorka i ispitivanje koštane srži. Patolog zatim analizira uzorke.
Ova se pretrage preporučuje ukoliko nalaz krvne slike nije dobar i ako liječnik na temelju nekih drugim simptoma i znakova posumnja na dijagnozu leukemije. Pretragom se može otkriti ima li dijete leukemiju te o kojoj se vrsti leukemije radi.
Lumbalna (spinalna) punkcija – pretraga kojom se može utvrditi jeli se leukemija proširila na cerebralnu spinalnu tekućinu (tekućina koja teče oko mozga i leđne moždine).
KLASIFIKACIJA
Postoje brojni čimbenici koji pomažu liječnicima odabrati najbolji plan liječenja. Dakle, liječnici planiraju liječenje svakog djeteta na temelju ovih čimbenika:
Dob – dojenčad mlađa od 12 mjeseci i djeca starija od 10 godina trebaju intenzivnije tretmane liječenja
Broj bijelih krvnih stanica – djeca s vrlo visokim brojem bijelih krvnih stanica trebaju intenzivnije tretmane
Imunofenotipizacija – ovaj test pokazuje vrste i količine proteina koje stvaraju stanice leukemije što osim za plan liječenja pomaže i kod predviđanja uspješnosti liječenja.
Genetske abnormalnosti u stanicama leukemije – abnormanlni broj kromosoma, abnormalne strukturne promjene u kromosomu ili određene molekularne genetske promjene u kromosomima stanica leukemije mogu utjecati na ishod i liječenje.
Odgovor na rano liječenje – koliko dobro liječenje djeluje u prvom pa do četiri tjedna može utjecati na predviđanje ukupnog odgovora leukemije na liječenje. To se utvrđuje redovitim pregledom djetetove krvi ili koštane srži.
LIJEČENJE
Tri vrste liječenja koji se koriste za liječenje akutne limfoblastične leukemije kod djece su: kemoterapija, radioterapija i transplatacija matičnih stanica (transplatacija koštane srži).
- Kemoterapija – uporaba lijekova za uništavanje stanica raka i to obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica raka. Režim kemoterapije sastoji se od određenog broja ciklusa davanja lijekova pacijentima tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kemoterapija je primarni tretman za akutnu limfoblastičnu leukemiju.
- Radioterapija – primjena visokoenergetskih rendgenskih zraka ili drugih čestica za uništavanje stanica raka. Najčešća vrsta radioterapije i terapija vanjskim snopom zračenje. Režim radioterapije obično podrazumijeva određeni broj tretmana koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Obično se koristi u slučajevima vraćanja bolesti.
- Transplatacija matičnih stanica (transplatacija koštane srži) – najčešće se koristi kao tretman u slučajevima vraćanja bolesti, Ova vrsta terapije se u rijetkim slučajevima može preporučiti kao dio početne terapije i to kada je leukemija povezana s vrlo rizičnim značajkama. Transplatacija koštane srži je postupak kada se koštana srž koja sadrži rak zamjenjuje visoko specijaliziranim stanicama (hematopoetske matične stanice) koje se razvijaju u zdravu koštanu srž. Postoje dvije vrste transplatacije hetopoetskih matičnih stanica ovisno o izvoru zamjene krvnih matičnih stanica: alogena i autologna transplatacija. Kod alogene transplatacije koriste se donirane matične stanice, dok se kod autologne transplatacije koriste vlastite matične stanice pacijenta. U obje vrste transplatacije cilj je uništiti sve stanice rak u koštanoj srži, krvi i drugim dijelovima tijela korištenjem visokih doza kemoterapije i/ili radioterapije, a zatim omogućiti zamjenskim matičnim stanicama krvi stvaranje zdrave koštane srži
