U kolovozu 2011-te godine sam dobio dijagnozu raka debelog crijeva koji se proširio na limfne čvorove u predjelu trbuha. Skoro godinu dana sam osjećao da nešto nije u redu, ali sam sve pribrajao stresu na poslu i nisam znao prepoznati simptome raka debelog crijeva. Godinu dana sam imao problema da mi je neka hrana “teško padala”, te najvažnije, stolica mi je bila konstantno tamna, skoro crna. Nisam znao prepoznati krv u stolici. Stolica može biti tamnija, ukoliko smo jeli ciklu ili pili crno vino, ali ne više od par dana. Stolica bi trebala biti u boji hrane koju unosimo u sebe.
Bol koju sam osjećao na pritisak u desnom dijelu abdomena, nije bila jaka, ali je bila nekako drugačija od svih ostalih boli. Odmah sam znao da nešto nije u redu, pa sam se javio na hitnu. Imao sam sreće da me pregledavala doktorica koja je očito odlična u postavljanju dijagnoza. Krvna slika je bila u redu, isto i nalazi mokraće, ultrazvuk isto nije našao tkivo raka koje je naraslo sa unutarnje i vanjske strane debelog crijeva. Točno se sjećam rečenice doktorice koja mi je rekla, da je prvo mislila da sam umišljeni bolesnik, ali uzimajući anamnezu je shvatila da ipak nisam čovjek koji bi u subotu navečer radije bio u bolnici nego u kući s obitelji. Iz tog razloga me poslala i na CT koji je odmah pokazao čudnu staničnu nakupinu na spoju tankog u debelo crijevo. Par dana nakon toga, obavio sam kolonoskopiju i došao je nalaz biopsije koji je pokazao da imam rak. To je bio veliki šok za mene, jer sam imao četrdeset godina i malu djecu. Bilo mi je nepojmljivo da moram otiči, a da ne vidim djecu kako rastu u ljude. Ta želja za životom je bila toliko jaka, da sam bio spreman na sve da pobijedim rak. Što je očito bilo i ključno u toj mojoj borbi.
Operiran sam 05.09.2011 godine u KB Dubrava i operirao me prof.dr.sc. Leonardo Patrlj. Ne samo da je odradio fantastično operaciju, već je i rekao ključnu rečenicu koja mi i dan danas zvoni u glavi. Rekao mi je:” Silvio, ajde mi se nemoj vratiti…”. Znam da sam mu odgovorio kako nije do mene, znam puno ljudi kojima se vratilo. On je na to odgovorio: ” Odstranio sam svaku stanicu raka iz tebe. Ti si zdrav čovjek. Ako ćeš razmišljati na način da si zdrav čovjek i tijelo će ići za mozgom. Ne kada te prijatelji pitaju da im odgovaraš, da jesam, zdrav sam. Već ono kad si sam doma i u ogledalu se gledaš, da si onda kažeš, čista srca, ja sam zdrav čovjek.”
Šest tjedana nakon operacije sam prošao 6 kura kemoterapije, pošto su našli na tri limfna čvora da se rak proširio. Onkolog mi je bio Prim. Željko Soldić, dr. med., spec. radioterapije i onkologije, i za kojeg također imam samo riječi hvale.
Sada iz perspektive trinaest godina poslije, vidim ključne stvari gdje sam griješio i u biti kako sam vodio sasvim krivi način života. Radio sam u velikoj firmi i imao totalno krive prioritete u životu. Novac, veći auto, veći stan, ljetovanja, zimovanja… Totalno krivo. Zanimljivo je da u trenutku kada mi je rečena dijagnoza, ništa od navedenog nije bilo važno. Samo sam molio Boga da mi dozvoli da vidim djecu da su odrasli i stali na noge, te da mi da kvalitetnog vremena, koji bi proveo sa obitelji i dragim ljudima.
Sada kao vjernik vidim da mi je Bog dao da nosim križ, kojim me vratio sebi i dao mi puno kvalitetniji život, pun ljubavi i sreće, a koji prije, makar sam ima izobilje, nisam imao. Taj križ mi je donio i mir, te posložio sve u mome životu. Možda će Vam čudno zazvučati, ali ja sam danas presretan da sam dobio rak.
Živim život punim plućima i zahvalan sam za svaki dan koji mi je Bog dao da živim u krugu obitelji i dragih ljudi. Ključno u cijeloj ovoj priči je to da sam došao na vrijeme, zato su izuzetno važni preventivni pregledi i znati prepoznati simptome, te na njih reagirati. Ako se već i dogodi da dobijete rak, važno ga je dijagnosticirati u samom začetku, za to služe preventivni pregledi i samopregledi. Kada je rak u ranoj fazi, velike su šanse za oporavkom i ozdravljenjem. Ista je stvar maknuti se od stresa i od ljudi koji Vam donose stres. Znam da ste mnogo puta čuli o zdravom životu, o prehrani bez ili sa minimalno crvenog mesa, o štetnosti pušenja i važnosti kretanja i sportskog života. Ne morate trčati maratone, to nitko i ne traži od Vas, ali uzmite ženu ili muža pod ruku i izađite van, prošećite, vozite bicikl, plivajte i nađite nešto što Vam čini zadovoljstvo. Svi koji me znaju, znaju da volim jesti i vjerojatno bih trebao biti zadnji koji bi trebao pričati o zdravoj prehrani. Ali moja prehrana nekad i sada se uveliko promjenila. Nađite zamjenu za slatko u voću, za slano u sjemenkama. Vrlo brzo ćete se naviknuti i stvari će ići same po sebi.
Uživajte u svakom danu…
