FAKTORI RIZIKA
Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka raka štitnjače:
Spol – tri od četiri osobe kojima se dijagnosticira rak štitnjače su ženskog spola
Dob – rak štitnjače može se pojaviti u bilo kojoj dobi ali oko dvije trećine svih slučajeva raka štitnjače otkrije se kod osoba u dobi između 20 i 55 godina. Anaplastični rak štitnjače obično se dijagnosticira nakon 60-te godine života. Kod starije dojenčadi (10 mjeseci i više) i adolescenata može se razviti modularni rak štitnjače i to osobiti ako su nositelji RET proto-onkogena
Genetika – neke vrste raka štitnjače povezane su s genetikom. Npr. abnormalni RET onkogen (mutacija), koji se može prenijeti s roditelja na dijete može uzrokovati modularni rak štitnjače. Neće sve osobe koje imaju mutaciju RET onkogena dobiti rak štitnjače. Obiteljska povijest prekanceroznih polipa u debelom crijevu također povećava rizik od razvoja papilarnog karcinoma štitnjače.
Izloženost zračenju – izlaganje umjerenim razinama zračenja glave i vrata može povećati rizik od nastanka papilarnog i folikularnog karcinoma štitnjače. Takvi izvori uključuju: izloženost radioaktivnom jodu (posebno u djetinjstvu). izloženost inonizirajućem zračenju
Prehrana s malo joda – jod je potreban za normalan rad štitnjače. Jod se obično dodaje soli kako bi se spriječili problemi sa štitnjačom.
Rak dojke – nedavne studije pokazale su da osobe koje su preživjele rak dojke mogu imati veći rizik od nastanka raka štitnjače i to osobito u prvih pet godina od dijagnoze i za osobe kojima je rak dojke dijagnosticiran u mlađoj dobi.
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Simptomi i znakovi raka štitnjače mogu uključivati:
- Kvržica na prednjem dijelu vrata u blizini Adamove jabučice
- Promuklost
- Natečene žlijezde na vratu
- Poteškoće s gutanjem
- Poteškoće s disanjem
- Bol u grlu ili vratu
- Kašalj koji ne prestaje i nije uzrokovan prehladom
Ove simptome može uzrokovati rak štitnjače, drugi problemi povezani sa štitnjačom (npr. guša), stanje koje nije povezano sa štitnjačom (npr. infekcija)
DIJAGNOSTIKA
Za dijagnostiku raka štitnjače mogu se koristiti slijedeći testovi:
- Fizički pregled – liječnik će opipati vrat, štitnu žlijezdu, grlo i limfne čvorove na vratu kako bi utvrdio da li postoje neobične izrasline ili otekline
- Krvne pretrage – postoji nekoliko vrsta krvnih pretraga koje se mogu napraviti tijekom dijagnoze i za praćenje pacijenata tijekom i nakon liječenja. To uključuje testove koji se nazivaju testovi tumorskih markera. Tumorski markeri su tvari koje se nalaze u višim razinama od normalnih u krvi, urinu ili tjelesnim tkivima nekih osoba s dijagnozom raka. Testiranje krvi može uključivati:
- Razina hormona štitnjače – hormoni štitnjače reguliraju metabolizam osobe. Test se koristi kako bi se odredile trenutne razine hormona štitnjače T3 i T4 u tijelu
- Hormon koji stimulira štitnjaču (TSH) – ovaj test mjeri razinu TSH, hormona koji proizvodi hipofiza u blizini mozga
- Tg i TgAB – tireoglobulin (Tg) je protein koji prirodno proizvod štitnjača kao i diferencirani rak štitnjače. Nakon liječenja raka razine tireoglobulina u krvi trebale bi biti vrlo niske jer je cilj liječenja ukloniti sve stanice štitnjače. Ukoliko Tg raste nakon operacije i/ili radioaktivnog joda to može biti znak raka. Test tumorskih markera može se napraviti radi mjerenja razine Tg u tijelu prije, tijekom i/ili nakon liječenja. Postoji i test za antitijela na tireoglobulin (TgAb) što su proteini koje tijelo proizvodi za napad na tireoglobulin koji se javlja kod nekih pacijenata. Ako se pronađe TgAb poznato je da utječe na rezultate testa razine Tg.
STADIJ
Stadij – opisuje gdje se rak nalazi, da li se i gdje proširio i zahvaća li druge dijelove tijela. Poznavanje stadija raka pomaže liječniku kod preporuke najbolje vrste liječenja te može pomoći u predviđanju prognoze bolesti pacijenta.
Za rak štitnjače sustav stadija razlikuje se ovisno o vrsti tumora. Za papilarni ili folikularni rak štitnjače stadij također ovisi o dobi pacijenta.
Papilarni ili folikularni rak štitnjače u osoba mlađih od 55 godina
Stadij I – tumor sa ili bez širenja na limfne čvorove i bez udaljenih metastaza
Stadij II – tumor s bilo kojom metastazom bez obzira na to jeli se proširio na limfne čvorove
Papilarni ili folikularni rak štitnjače u osoba starijih od 55 godina
Stadij I – bilo koji mali tumor (manji od 2 cm) bez širenje na limfne čvorove i bez metastaza
Stadij II – veći neinvazivni tumor (veći od 2 cm, ali manji od 4 cm) bez širenje na limfne čvorove i bez metastaza
Stadij III – tumor veći od 4 cm, ali još uvijek ograničen na štitnjaču, bez širenja u limfne čvorove i bez metastaza. Ili bilo koji lokalizirani tumor (manji od 2 cm, od 2 cm do 4 cm ili veći od 4 cm) sa širenjem u centralni odjeljak limfnih čvorova (oko štitnjače) bez metastaza
Stadij IVA – tumor koji se proširio na obližnje strukture (grkljan, dušnik, jednjak) bez obzira da li se proširio na limfne čvorove, ali nije metastazirao na udaljena mjesta u tijelu
Stadij IVB – tumor koji se proširio izvan obližnjih struktura (grkljan, dušnik, jednjak) bez obzira na širenje u limfne čvorove ali bez metastaza na udaljena mjesta u tijelu
Stadij IVC – tumori koji su metastazirali na udaljena mjesta u tijelu
Modularni rak štitnjače
Stadij I – mali tumor (2 cm ili manji) bez širenja na limfne čvorove i bez udaljenih metastaza
Stadij II – veći lokalizirani tumor ( 2 do 4 cm ili veći od 4 cm) bez širenja na limfne čvorove i bez metastaza
Stadij III – bilo koji lokalizirani tumor (2 cm ili manji, veći od 2 cm ali mani od 4 cm, veći od 4 cm) koji se proširio na središnji odjeljak limfnih čvorova (oko štitnjače) ali nije metastazirao
Stadij IVA – tumor koji se proširio na obližnje strukture (obližnja meka tkiva, grkljan, dušnik, jednjak) bez obzira da li se proširio na limfne čvorove, ali nije metastazirao. Ili lokalizirani tumor (2 do 4 cm ili veći od 4 cm) sa širenjem u limfni čvor izvan središnjeg odjeljka ali bez metastaza
Stadij IVB – tumor koji se proširio izvan obližnjih struktura (obližnja meka tkiva, grkljan, dušnik, jednjak) bez obzira na širenje na limfne čvorove ali bez metastaza
Stadij IVC – postoje dokazi o metastazama
Anaplastični rak štitnjače
Stadij IV – svi anaplastični tumori štitnjače klasificirani su kao stadij IV bez obzira na veličinu tumora, lokaciju ili metastaze
Stadij IVA – anaplastični tumor koji se proširio na obližnje strukture (obližnja meka tkiva, grkljan, dušnik, jednjak) bez obzira na to jeli se proširio na limfne čvorove ali nije metastazirao.
Stadij IVB – anaplastični tumor koji se proširio izvan obližnjih struktura (obližnja meka tkiva, grkljan, dušnik, jednjak) bez obzira na širenje na limfne čvorove ali bez metastaza
Stadij IVC – ovaj stadij se koristi kada postoje dokazi o metastazama
Rekurentni rak – rak koji se vratio nakon liječenja
LIJEČENJE
Kirurško liječenje – podrazumijeva uklanjanje tumora i određenog dijela okolnog zdravog tkiva (rub). To je glavni tretman za većinu pacijenata s dijagnozom raka štitnjače. Ovisno o veličini čvora štitnjače uobičajene kirurške mogućnosti uključuju:
- Lobektomija – uklanjanje režnja štitnjače s kancerogenim čvorom
- Gotovo potpuna tiroidektomija – također se naziva i subtotalna tiroidektomija, a predstavlja operaciju kojom se uklanja veći dio štitnjače. Ostaje mala količina tkiva štitnjače
- Totalna tiroidektomija – uklanja se cijela štitnjača
Postoje različite kirurške tehnike koje se mogu koristiti za tiroidektomiju:
- Standardna tiroidektomija – kirurg napravi mali rez u blizini baze ili sredine vrata
- Endoskopska tiroidektomija – kirurg napravi jedan mali rez te je opearcija slična standardnoj tiroidektomiji osim što se za vođenje postupka koriste skop i videomonitor, a ne kirurško povećenje lupom (posebne naočale)
Ako postoji dokaz ili rizik od širenja raka na limfne čvorove na vratu kirurg također može izvesti disekciju vrata. To podrazumijeva operaciju uklanjanja limfnih čvorova na vratu.
Hormonsko liječenje – pacijenti koji se liječe kirurški obično zahtijevaju terapiju hormonima štitnjače. Pored toga što nadomještaju hormone koji su potrebni tijelu hormonski lijekovi za štitnjaču mogu usporiti rast svih preostalih diferenciranih stanica raka.
Terapija radioaktivnim jodom – štitnjača apsorbira gotovo sav jod koji uđe u tijelo. Stoga, vrsta radioterapije koja se naziva radioaktivni jod može pronaći i uništiti stanice štitnjače koje nisu uklonjene operacijom i one koje su se proširile izvan štitnjače.
Radioterapija – zračenje visokoenergetskim zrakama s ciljem uništavanja stanica raka. Ova vrsta terapije za rak štitnjače koristi se samo u određenim okolnostima obično kada se rak štitnjače u kasnijem stadiju proširio na kritična područja vrata kao što su dušnik, glasnice ili jednjak. Obično se daje nakon operacije, a liječenje je koncentrirano na određeno područje zahvaćajući stanice raka samo na tom području.
Liječenje lijekovima – vrste lijekova koji se koriste za rak štitnjače uključuju:
- Kemoterapija
- Ciljana terapija
Kemoterapija – upotreba lijekova za uništavanje stanica raka, obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica raka
Ciljana terapija – liječenje koje cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenja blokira rast i širenje stanica raka i ograničava oštećenje normalnih stanica.
Mogućnosti liječenja prema stadijima:
Gotovo svi karcinomi štitnjače liječe se kirurškim zahvatom. Ako se rak štitnjače nalazi samo unutar tkiva vrata operacija će obično biti prva opcija liječenja. Pacijenti u kasnijoj fazi bolesti također se mogu liječiti kirurškim zahvatom, ali se prvo mogu provesti drugi oblici terapija. Hormonska terapija i terapija radioaktivnim jodom daju se samo za papilarni, folikularni karcinom štitnjače, dok se anaplastični rak štitnjače ne liječi radioaktivnim jodom ili hormonskom terapijom.
Stadij I – kirurški zahvat, hormonska terapija, moguće terapija radioaktivnim jodom nakon operacije
Stadij II – kirurški zahvat, hormonska terapija, moguće terapija radioaktivnim jodom nakon operacije
Stadij III – kirurški zahvat, hormonska terapija, moguće terapija radioaktivnim jodom ili radioterapija nakon operacije
Stadij IV – kirurški zahvat, hormonska terapija, terapija radioaktivnim jodom, radioterapija, ciljana terapija i kemoterapija
Metastatski rak štitnjače – ako se rak proširio na druge organe izvan štitnjače poput kostiju ili pluća naziva se metastatskim rakom štitnjače.
Plan liječenja može uključivati kombinaciju operacije, hormonske terapije, terapije radioaktivnim jodom, radioterapije, ciljane terapije i kemoterapije.
