FAKTORI RIZIKA
Uzrok raka gušterače često nije poznat. Osoba s prosječnim rizikom od nastanka raka gušterače ima oko 1 % šanse za razvoj bolesti.
Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka raka gušterače:
Dob – rizik od razvoja raka gušterače raste s godinama. Većina osoba kod kojih se razvije rak gušterače stariji su od 45 godina (90 % su stariji od 55 godina, a 70 % su stariji od 65 godina).
Spol – više muškaraca nego žena ima dijagnozu raka gušterače
Duhanski dim – Pušači cigareta imaju 2 do 3 puta veću vjerojatnost da će im se razviti rak gušterače od nepušača.
Pretilost, prehrana i alkohol – redovita konzumacija hrane bogate mastima faktor je rizika za nastanak raka gušterače. Pretile osobe pa i osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju veći rizik od dijagnoze i smrti od raka gušterače. Kronična konzumacija alkohola također može povećati rizik od nastanka raka gušterače i to najvjerojatnije uzrokujući ponavljajući pankreatitis (upala gušterače).
Dijabetes – povećava rizik od razvoja raka gušterače osobito ako osoba boluje od dijabetesa dugi niz godina.
Obiteljska povijest – rak gušterače može biti prisutan u obitelji i/ili može biti povezan s genetskim stanjima koja povećavaju rizik od drugih vrsta raka. Osoba može biti izložena povećanom riziku ako je kod dva ili više rođaka u prvom koljenu ili kod najmanje tri člana obitelji dijagnosticiran rak gušterače.
Nasljedni sindromi – nasljedni pankreatitis (upala gušterače), Peutz-Jeghersov sindrom, obiteljski maligni melanom i rak gušterače, sindrom nasljednog raka dojke i jajnika, Lynchov sindrom, obiteljska adenomatozna polipoza
Kronični pakreatitis (upala gušterače) – obično bolna bolest gušterače. Istraživanja pokazuju da kronični pankreatitis može povećati rizik od nastanka raka gušterače.
Kemikalije – izloženost određenim kemikalijama poput pesticida, benzena, određenih boja i petrokemikalija može povećati rizik od razvoja raka gušterače.
Bakterije – bakterija pod nazivom Helicobacter Pylori uzrokuje upalu i čir na želucu. Infekcija ovom bakterijo povećava rizik od nastanka raka želuca i raka gušterače. Međutim, rizik od razvoja raka gušterače nije tako visok kao rizik od razvoja raka želuca.
Infekcija hepatitisom B – virusi hepatitisa inficiraju jetru. Studija je pokazala da je prethodna infekcija ovim virusom dvostruko češća kod ljudi s rakom gušterače nego kod ljubi bez ovog raka.
Ciroza – većina ciroza jetre uzrokovana je redovitim konzumiranjem velikih količina alkohola. Ciroza najčešće rezultira rakom jetre, ali može uzrokovati i rak gušterače.
Simptomi i znakovi
Za rak gušterače se često kaže da je „tiha bolest“ jer nema mnogo uočljivih simptoma u ranoj fazi. Kad osobe imaju simptome oni su često slični simptomima drugih zdravstvenih stanja kao što su ulkus ili pankreatitis. Kako rak raste simptomi mogu uključivati:
- žuta boja kože (uključujući žutilo desni i unutarnje strane usana) i/ili očiju, tamnjenje mokraće, svrbež, stolica boje gline, što su znakovi žutice uzrokovane začepljenjem žučnih kanala
- bol u gornjem dijelu trbuha, leđima ili rukama
- bolno oticanje ruke ili noge zbog krvnog ugruška
- osjećaj pečenja u želucu ili druge gastrointestinalne tegobe
- napuhanost želuca
- plutajuća i/ili masna stolica s posebno lošim mirisom i neobičnom bojom jer tijelo ne probavlja dobro masti
- slabost
- gubitak apetita
- mučnina i povraćanje
- drhtavica i znojenje
- vrućica
- neobjašnjivi gubitak težine
DIJAGNOSTIKA
Za većinu vrsta raka biopsija je jedini siguran način za potvrdu dijagnoze raka u nekom dijelu tijela. Ako biopsija nije moguća liječnik može predložiti druge pretrage koje će pomoći u postavljanju dijagnoze.
Slijedeći testovi se mogu koristiti za dijagnostiku raka gušterače:
Općeniti testovi:
Fizički pregled – pregled kože, jezika i očiju provodi se kako bi se utvrdilo da li osoba ima žuticu koju može izazvati tumor u glavi gušterače. Liječnik može opipati i abdomen zbog promjena uzrokovanih rakom. Abnormalno nakupljanje tekućine u abdomenu može biti znak raka gušterače, kao i bolovi u gornjem dijelu trbuha ispod prsne kosti.
Krvne pretrage – kod ljudi s rakom gušterače bilirubin može doseći visoke razine. Razine tumorskog markera CA 19-9 obično su povećane kod osoba s rakom gušterače.
Slikovni testovi:
Kompjuterizirana tomografija (CT) – snimanje unutrašnjosti tijela pomoću rendgenskih zraka. Koristi se za određivanje veličine i položaja primarnog tumora i procjenu širenja na limfne čvorove ili druge dijelove tijela.
Pozitronska emisijska tomografija (PET) ili PET-CT – PET skeniranje obično se kombinira s CT skeniranjem koje se naziva PET-CT skeniranje. PET skeniranje je način stvaranja višebojnih slika organa i tkiva unutar tijela. U tijelo pacijenta se ubrizgava mala količina radioaktivne šećerne tvari koja se naziva tragač. Ovu šećernu tvar preuzimaju stanice koje troše najviše energije i uzrokovat će da mnogo jače „svijetle“ na PET snimci. Budući da rak ima tendenciju aktivnog korištenja energije apsorbira više radioaktivne tvari za praćenje. CT skeniranje gleda na tumor u odnosu na anatomiju, a PET skeniranje pokušava izmjeriti metaboličku aktivnost.
Ultrazvuk – transabdominalni ultrazvuk za pregled gušterače s vanjske strane abdomena te endoskopski ultrazvuk za pregled gušterače pomoću tanke osvijetljene cijevi koja prolazi kroz pacijentova usta i želudac te se spušta u tanko crijevo.
Magnetna rezonancija (MR) – koristi magnetska polja umjesto rendgenskih zraka za izradu detaljnih slika tijela. Može se koristiti za mjerenje veličine tumora.
Biopsija i testovi tkiva
Biopsija – uzimanje mali količine tkiva za pregled pod mikroskopom. Uzorak analizira patolog. Postoji nekoliko različitih načina prikupljanja uzoraka tkiva:
- Aspiracija tankom iglom – tanka igla se umeće u gušteraču za usisavanje stanica
- Biopsija temeljnom iglom – za prikupljanje većeg uzorka tkiva što može biti od pomoći za biomarker ili genetsko testiranje tumora
Biomarkersko ili molekularno testiranje tumora – na uzroku tumora mogu se raditi dodatni molekularni testovi kako bi se identificirale specifične mutacije, genetske promjene, ekspresija određenih proteina i druge molekularne značajke jedinstvene za tumor
STADIJ
Opisuje gdje se rak nalazi, da li se i gdje proširio i zahvaća li druge dijelove tijela. Poznavanje stadija raka pomaže liječniku kod preporuke najbolje vrste liječenja te može pomoći u predviđanju prognoze bolesti pacijenta.
Liječnici koriste nekoliko sustava za utvrđivanje stadija raka gušterače.
Najčešći način klasificiranja raka gušterače je klasificiranje tumora u kategorije od 1 do 4 i to na temelju toga da li se tumor može otkloniti operacijom i gdje se proširio.
Resktabilan (lokaliziran) – ova vrsta raka gušterače može se kirurški ukloniti. Nema dokaza da se tumor proširio na područje izvan gušterače. Otprilike 10 do 15 % pacijenta ima ovaj stadij.
Granično resektabilan – tumor koji može biti teško ili nemoguće ukloniti kirurški nakon početne dijagnoze, ali ukoliko se kemoterapijom i radioterapijom tumor smanji, operacijom bi se moglo ukloniti tumor.
Lokalno napredni – ova vrsta raka gušterače još uvijek se nalazi samo u području oko gušterače, ali se ne može kirurški ukloniti jer je izrastao blizu arterija i drugih organa. Ne može se ukloniti operacijom jer je prevelik rizik od oštećenja ovih obližnjih struktura. Nema znakova da se proširio na udaljenije dijelove tijela. Približno 35 do 45 % pacijenata ima ovaj stadija raka gušterače.
Metastatski – tumor se proširio izvan područja gušterače i na druge organe poput jetre, pluća ili udaljenih dijelova abdomena. Približno 45 do 55 % pacijenata ima ovaj stadij raka gušterače.
LIJEČENJE
Mogućnosti liječenja ovise o stadiju raka, mogućim nuspojavama, pacijentovim sklonostima te cjelokupnom zdravlju.
Kirurško liječenje – podrazumijeva uklanjanje cijele gušterače ili samo dijela gušterače i to ovisno o položaju i veličini tumora u gušterači. Često se uklanja i područje zdravog tkiva oko tumora (margina). Oko 20 % ljudi s dijagnosticiranim rakom gušterače može se operirati jer se većina karcinoma gušterače otkrije nakon što se bolest proširi.
Postoje različite vrste kirurškog liječenja raka gušterače:
- Laparoskopija – tijekom ove vrste kirurške operacije napravi se nekoliko malih rupa u abdomenu i sićušna kamera se uvuče u tijelo dok pacijent prima anesteziju
- Kirurgija uklanjanja tumora – koriste se različite vrste operacije ovisno o tome gdje se tumor nalazi u gušterači.
- Whippleov postupak – može se provesti ako je rak lociran samo u glavi gušterače
- Distalna pankreatektomija – obično se radi ako se rak nalazi na lijevoj strani repa gušterače
- Totalna pankreatektomija – ukoliko se
rak proširio po gušterači ili je lociran u mnogim dijelovima gušterače bit će
potrebno provesti potpuno uklanjanje gušterače, dijela tankog crijeva, dijela
želuca, zajedničkog žučnog voda, žučnog mjehura i slezene
- Stereotaktička radioterapija ili cyberknife – kraći tretmani višim dozama zračenja (oko 5 dana). Može pružiti lokaliziranije liječenje
- Protonska radioterapija – umjesto rendgenskih zraka koriste se protoni. Ovom vrstom terapije smanjuje se količina zdravog tkiva koje prima zračenje
- Radioterapija – korištenje visokoenergetskih zraka i drugih čestica za uništavanje stanica raka. Za rak gušterače se najčešće koristi terapija vanjskim snopom zračenja.
- Tradicionalna radioterapija – dnevni tretmani nižim dozama zračenja u ukupnom trajanju od 5 do 6 tjedana
Liječenje lijekovima – kemoterapija je glavna vrsta sistemske terapije koja se koristi za liječenje raka gušterače. Međutim, ciljana terapija i imunoterapija se povremeno koriste i proučavaju se kao moguće terapije kod odabranih pojedinaca sa specifičnim molekularnim ili genetskim značajkama. Važno je znati da biljke, dodaci prehrani i drugi lijekovi mogu stupiti u interakciju s lijekovima protiv raka uzrokujući neželjene nuspojave ili smanjenu učinkovitost.
- Kemoterapija – upotreba lijekova za uništavanje stanica raka, obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica raka. Raspored kemoterapije sastoji se od određenog broja ciklusa koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Pacijent odjednom može primiti jedan lijek ili kombinaciju lijekova. Nuspojave kemoterapije mogu uključivati: slab apetit, mučnina, povraćanje, proljev, osip, gubitak kose, umor, trnci u prstima
- Ciljana terapija – liječenje koje cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenja blokira rast i širenje stanica raka i ograničava oštećenje zdravih stanica
- Imunoterapija – koristi prirodnu obranu tijela u borbi protiv raka poboljšavajući sposobnost imunološkog sustava da napada stanice raka.
