FAKTORI RIZIKA
Čimbenici rizika za nastanak raka bubrega su:
- Pušenje cigareta – udvostručuje rizik od nastanka raka bubrega. Vjeruje se da uzrokuje oko 30% karcinoma bubrega kod muškaraca i oko 25 % kod žena.
- Spol – muškarci imaju 2 do 3 puta veću vjerojatnost da će razviti rak bubrega nego žene
- Dob – obično nastaje kod odraslih osoba te se većinom dijagnosticira između 50-te i 70-te godine života.
- Prehrana i tjelesna težina – istraživanja često pokazuju vezu između raka bubrega i pretilosti
- Visoki krvni tlak – kod osoba s visokim tlakom postoji veća vjerojatnost za nastanak raka bubrega
- Prekomjerna uporaba određenih lijekova – lijekovi protiv bolova koji sadrže fenacetin zabranjeni su u SAD-u zbog njihove povezanosti s razvojem karcinoma.
- Izloženost kadmiju – neka su istraživanja pokazale vezu između izloženosti kadmiju i raka bubrega. Rad sa baterijama, bojama ili materijalima za zavarivanje može povećati rizik za osobu.
- Kronična bubrežna bolest – osobe koje imaju smanjenu funkciju bubrega, ali još uvijek ne trebaju dijalizu mogu biti u većem riziku od razvoja raka bubrega
- Dugotrajna dijaliza – osobe koje su dugo na dijalizi mogu razviti kancerogene ciste u bubrezima. Te se izrasline obično otkriju rano i često se mogu ukloniti prije nego se rak proširi.
- Obiteljska povijest raka bubrega – osobe koje imaju jaku obiteljsku povijest raka bubrega (rođaci u prvom koljenu) mogu imati povećani rizik od razvoja raka bubrega. Rizik se također povećava ako je drugim širim članovima obitelji dijagnosticiran rak bubrega
Prevencija raka bubrega:
Iako ne postoje dokazani načini za potpunu prevenciju raka bubrega rizik će se možda moći smanjiti na slijedeći način:
- Prestanak pušenja cigareta
- Snižavanje krvnog tlaka
- Održavanje zdrave tjelesne težine
- Prehrana bogata voćem i povrćem s niskim udjelom masti
Simptomi i znakovi
Rak bubrega se često otkrije tijekom obavljanja, iz nekog drugog razloga, slikovne dijagnostike kao što je ultrazvuk, magnetska rezonanca (MR) ili kompjuterizirana tomografija (CT). U svojim najranijim fazama rak bubrega ne uzrokuje bol. Stoga se simptomi bolesti obično pojavljuju kada tumor naraste i počne zahvaćati obližnje organe.
Osobe s rakom bubrega mogu doživjeti jedan ili više slijedećih simptoma ili znakova:
- Krv u mokraći
- Bol ili pritisak u boku ili leđima
- Masa ili kvržica na boku ili leđima
- Oticanje gležnjeva i nogu
- Visoki krvni tlak
- Anemija (nizak broj crvenih krvnih stanica)
- Umor
- Gubitak apetita
- Neobjašnjivi gubitak težine
DIJAGNOSTIKA
Osim fizičkog pregleda za dijagnosticiranje raka bubrega mogu se koristiti slijedeći testovi:
Pretraga krvi i urina – liječnik može preporučiti krvni test za provjeru broja crvenih krvnih stanica. Može se preporučiti i pretraga urina radi pronalaska prisutnosti krvi, bakterija ili stanica raka. Ovi testovi mogu sugerirati da je rak bubrega prisutan, ali se ne mogu koristiti za postavljanje sigurne dijagnoze.
Biopsija – jedini način za postavljanje točne dijagnoze. Tijekom biopsije uzima se mala količina tkiva za pregled pod mikroskopom. Patolog analizira uzorak i piše patološko izvješće u kojem opisuje rezultate biopsije. Patološko izvješće identificira vrstu stanice koja je uključena u rak bubrega, što je važno za planiranje liječenja.
Ispitivanje tumora biomarkerima – provođenje laboratorijskih testova na tumoru kako bi se identificirali specifični geni, proteini i drugi čimbenici jedinstveni za tumor (molekularno testiranje tumora). Rezultati ovih pretraga mogu pomoći u određivanju načina liječenja.
Kompjuterizirana tomografija (CT) – skeniranje unutrašnjosti tijela pomoću rendgenskih zraka snimljenih iz različitih kutova. Računalo kombinira te slike u detaljnu trodimenzionalnu sliku koja pokazuje sve abnormalnosti i tumore.
Magnetna rezonanca (MR) – stvaranje detaljnih slika unutrašnjosti tijela pomoću magnetskih polja, a ne rendgenskih zraka.
Citoskopija i nefroureteroskoija – ovi testovi ne koriste se često te se može koristiti za dobivanje tumorskih stanica za pregled pod mikroskopom, za izvođenje biopsije, a ponekad i za potpuno uništavanje malih tumora. Tijekom ovih postupaka pacijent je pod sedativima dok se sićušna osvijetljena cijev umeće u mokraćni mjehur kroz ureter do bubrega.
STADIJ RAKA
Stadij – opisuje gdje se rak nalazi, ako se ili gdje se proširio i zahvaća li druge dijelove tijela.
Za utvrđivanje stadija raka koriste se različiti dijagnostički testovi. Poznavanje stadija raka pomaže liječnicima preporučiti najbolju vrstu liječenja i može pomoći u predviđanju prognoze oporavka pacijenta.
Prilikom određivanja stadija raka bubrega liječnici koriste rezultate dijagnostičkih testova kako bi odgovorili na pitanja:
- Koliko je velik primarni tumor i gdje se nalazi?
- Da li se tumor proširio na limfne čvorove te ukoliko da gdje i na koliko čvorova?
- Da li se tumor proširio na druge dijelove tijela te ukoliko da gdje i na koje dijelove tijela?
Rezultati odgovora se kombiniraju kako bi se odredio stadij raka za svaku osobu. Postoji pet stadija raka bubrega. Stadij 0 i stadiji I do IV.
Stadij 0 – ne postoji evidencija o primarnom tumoru
Stadij I – tumor je veličine 7 cm ili manji te se nalazi samo u bubregu. Nije se proširio na limfne čvorove i druge organe
Stadij II – tumor je veći od 7 cm i nalazi se samo u bubregu. Nije se proširio na limfne čvorove i druge organe
Stadij III – bilo koji od ovih uvjeta:
- tumor bilo koje veličine nalazi se samo u bubregu. Proširio se na regionalne limfne čvorove, ali ne i na druge dijelove tijela.
- tumor je izrastao u velike vene ili perinefričko tkivo te se je ili nije proširio na regionalne limfne čvorove. Nije se proširio na druge dijelove tijela
Stadij IV – bio koji od ovih uvjeta:
- tumor se proširio na područja izvan Gerotine fascije proteže se u nadbubrežnu žlijezdu na istoj strani tijela kao i tumor, moguće i u limfne čvorove, ali ne i u druge dijelove tijela.
- tumor se proširio na bilo koji drugi organ kao što su pluća, kosti ili mozak
Rekurentni – rak koji se vratio nakon provedenog liječenja. Može se naći u području bubrega ili u nekom drugom dijelu tijela.
LIJEČENJE
Uobičajene vrste liječenja raka bubrega su:
Aktivno praćenje –podrazumijeva praćenje tumora uz redovite dijagnostičke pretrage i posjete klinici. Aktivno praćenje može se preporučiti kod starijih osoba i osoba koje uz mali bubrežni tumor imaju i druga ozbiljna medicinska stanja (bolesti srca, kronične bolesti bubrega ili ozbiljne bolesti pluća). Aktivno praćenje može se preporučiti i mlađim osobama koje imaju manje bubrežne tumore (manje od 5 cm) i kod kojih postoji manja vjerojatnost širenja tumora.
Kirurgija – uklanjanje tumora i dijela okolnog zdravog tkiva tijekom operacije. Ako se rak nije proširio izvan bubrega jedino potrebno liječenje može biti operacija uklanjanja tumora. Operacijom se može ukloniti dio ili cijeli bubreg, kao i obližnje tkivo i limfni čvorovi.
Vrste operacija raka bubrega su:
- Radikalna nefrektomija – uklanjanje cijelog bubrega i okolnog tkiva. Zavisno od proširenosti tumora mogu se ukloniti i okolni limfni čvorovi, nadbubrežna žlijezda i dijelovi krvnih žila
- Djelomična nefrektomija – kirurško uklanjanje tumora pri čemu se čuva funkcija bubrega i smanjuje rizik od razvoja kronične bubrežne bolesti nakon operacije.
- Laparoskopska i robotska kirurgija (minimalno invazivna kirurgija) – kirurg radi nekoliko manjih rezova u abdomenu umjesto jednog većeg reza. Zatim se umeće teleskopska oprema kroz te male rezove kako bi se uklonio bubreg ili izvršila djelomična nefrektomija.
- Citoreduktivna nefrektomija – kirurško uklanjanje primarnog tumora bubrega zajedno s cijelim bubregom u slučajevima kada se bolest proširila izvan bubrega.
- Metastazektomija – kirurško uklanjanje jednog mjesta širenja bolesti kao što su pluća, gušterača, jetra ili drugog mjesta s ciljem izlječenja od raka
Nekirurško liječenje tumora – ponekad se operacija ne preporučuje zbog karakteristika tumora ili cjelokupnog zdravlja pacijenta
- Radiofrekventna ablacija – uvođenje igle u tumor kako bi se uništio električnom strujom
- Krioablacija – kroz mali rez umeće se metalna sonda u kancerogeno tkivo s ciljem zamrzavanja stanica raka
Liječenje lijekovima
- Ciljana terapija – liječenje kojim se cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Jedna od ciljanih terapija je terapija protiv angiogeneze što podrazumijeva zaustavljanje procesa stvaranja novih krvnih žila nephodnih za dostavljanje hranjivih tvari tumoru. Na taj način dolazi do „izgladnjivanja tumora“. Također postoje ciljani lijekovi koji djeluju na određeni protein koji pomaže u rastu stanica raka bubrega
- Imunoterapija – koristi prirodnu obranu tijela protiv raka poboljšavajući sposobnost imunološkog sustava da napada stanice raka
- Kemoterapija – uporaba lijekova za uništavanje stanica raka obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novi stanica raka. Raspored kemoterapije obično se sastoji od određenog broja ciklusa koji se daju tijekom nekog vremenskog razdoblja.
