Zovem se Marina, majka sam dvoje djece te mi je u mojim 40-tim dijagnosticiran rak dojke. Prije toga sam redovito jednom mjesečno obavljala samo pregled dojke te jednom godišnje pregled s ultrazvukom.
Prilikom jednog samo pregleda dojke napipala sam kvržicu u lijevoj dojci te sam se odmah slijedeći dan naručila na pregled u jednu privatnu polikliniku.
Liječnik mi je prilikom pregleda ultrazvukom priopćio da sumnja na dijagnozu raka dojke te mi je preporučio da što prije napravim dodatne pretrage (biopsija i MR dojke). Biopsiju sam obavila u istoj poliklinici dok sam drugi dan obavila i MR dojke također u privatnoj poliklinici. U roku 7 dana imala sam sve nalaze i potvrdu dijagnoze raka dojke. Dijagnoza je naravno bila veliki šok kako za mene tako i za moju obitelj. Srećom, prijateljica mi je rekla za jednu udrugu koja pruža besplatnu psihološku pomoć za oboljele od raka. Suprug i ja smo obavili nekoliko razgovara s njihovom psihologicom odmah nakon dijagnoze i tijekom liječenja te mogu reći da nam je to bilo od velike pomoći u smislu smanjenja anksioznosti i prihvaćanja moje dijagnoze te pozitivnog razmišljanja u vezi konačnog ishoda bolesti. Isto tako, u udruzi sam od nutricionista dobila korisne savjete u vezi prehrane za vrijeme i nakon liječenja, a posebno naglašavam veliki oprez u vezi primjene dodataka prehrani za vrijeme terapije lijekovima.
Dakle, nakon što sam saznala dijagnozu javila sam se u kliniku za onkologiju jednog KBC-a te sam ubrzo dobila termin kod specijaliste onkologa koji mi je nakon pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju rekao da sam došla na vrijeme kad se još rak nije proširio izvan dojke.
Multidisplinarni tim za dojku je nakon nekoliko dana donio odluku o načinu mog liječenja: poštedni kirurški zahvat lijeve dojke te nakon toga određeni broj ciklusa kemoterapije i radioterapije.
Kirurška operacija je obavljena relativno brzo nakon donošenja odluke o načinu liječenja te je protekla u najboljem redu kao i oporavak nakon operacije. Nakon toga sam obavila kemoterapiju uz koju sam dobivala lijekove za mučninu tako da nisam imala neke posebne nuspojave osim umora. Nakon kemoterapije obavila sam i radioterapiju.
Testove koje sam provela nakon završetka liječenja (tumorski markeri i MR dojke) pokazali su da nema tumorskih stanica. Navedene pretrage sam nastavila obavljati svakih 3 mjeseca pa nakon toga svakih 6 mjeseci. Sada je od završetka liječenja proteklo 6 godina te se smatram zdravom osobom.
Netko će reći da sam imala sreće, ali ja smatram da su me spasili redoviti pregledi i samo pregledi dojki jer mi je zbog toga rak otkriven u ranoj fazi kad je i mogućnost izlječenja najveća. Također, smatram da je vrlo važno nakon sumnje na dijagnozu raka obaviti brzu i kvalitetnu dijagnostiku koja će potvrditi da li se doista radi o dijagnozi raka. Brza dijagnostika osim što je važna zbog toga da se što prije krene s liječenjem ako se radi o dijagnozi raka važna je i zbog toga da je osoba što kraće vrijeme pod velikim stresom zbog neizvjesnosti oko rezultata testova.
Isto tako, želim naglasiti važnost psihološke i nutricionističke podrške koju sam za cijelo vrijeme liječenja dobila besplatno u udruzi za onkološke bolesnike. Na taj način smo se moja obitelj i ja puno lakše nosili s dijagnozom raka, a uz nutricionističku podršku i savjete imala sam manje nuspojave liječenja. Naravno, zahvalna sam cijeloj obitelji i prijateljima koji su mi cijelo vrijeme bili velika podrška i pomoć.
Na kraju mogu reći da me je bolest zasigurno promijenila na bolje jer sada uživam u malim stvarima, više sam okrenuta obitelji a manje poslu i materijalnim stvarima, slobodne trenutke provodim u prirodi i druženju s dragim mi ljudima, redovito hodam i planinarim te odlazim na satove Yoge. Iz prehrane sam izbacila sve mesne prerađevine i rafinirane šećere te preferiram mediteransku prehranu.
