Danas se kod nas u mnogim privatnim zdravstvenim ustanovama sve više nudi intravenozna vitaminska terapija koju znaju koristiti i onkološki bolesnici s uvjerenjem da će im to pomoći da se osjećaju bolje i/ili da će na taj način ublažiti nuspojave liječenja raka poput mučnine uzrokovane kemoterapijom.
Što je intravenozna vitaminska terapija?
Podrazumijeva da osoba intravenozno ili kroz venu prima tekuću otopinu koja sadrži određene vitamine. Dakle, ovaj oblik uzimanja vitamina predstavlja alternativu konzumaciji vitamina iz hrane ili oralno u obliku tableta kao dodatak prehrani.
Koji je cilj intravenozne vitaminske terapije?
Ljude privlači intravenozna terapija iz različitih razloga. Neki onkološki pacijenti su čuli da im intravenozna terapija vitaminom C može poboljšati kvalitetu života tijekom liječenja raka. S druge strane, drugi misle će im intravenozna terapija vitaminom C dati priliku da žive dulje nakon dijagnoze ili smanjiti šansu za vraćanje ove zloćudne bolesti.
Djeluje li intravenozna vitaminska terapija?
Intravenozne vitaminske terapije istražuju se već dugo vremena. U ovom trenutku većina liječnika u području onkologije smatra da nema dovoljno uvjerljivih, visokokvalitetnih dokaza da bi preporučili upotebu intravenoznih vitaminskih terapija uz konvencionalne terapije raka.
Međutim, postoje vrlo jaki dokazi da cjelovita prehrana na biljnoj bazi i redovita tjelovježba mogu pomoći da se osoba osjeća bolje, živi dulje, smanji ukupni rizik od nastanka raka i smanji rizik od vraćanja raka. Stoga onkolozi iz vrhunskih svjetskih klinika potiču pacijente na promjenu načina života kako bi poboljšali i zaštitili svoje zdravlje. Dakle, preporuka je unositi vitamine hranom prije nego infuzijom.
Koji su rizici intravenozne vitaminske terapija?
Svaki puta kad se osobi umetne igla u venu radi primjene terapije postoje potencijalni rizici. Prvo, postoje standardni rizici koji dolaze s bilo kojom intravenoznom terapijom poput krvarenja ili infekcije. Posebno su ti rizici veći ukoliko osoba prima infuziju u ustanovi u kojoj rade osobe bez dovoljnog medicinskog iskustva za pravilno upravljanje infuzijama.
Drugo, kao što je opće poznato dodaci prehrani nisu toliko dobro regulirani kao što su to lijekovi. To znači da kvaliteta, konzistencija i jačina infuzija koje osoba prima mogu uvelike varirati i mogu biti kontaminirane. Same intravenozne vrećice mogu sadržavati neželjena otapala ili bakterije što može dovesti do infekcija ili drugih problema. To se može dogoditi bilo gdje, ali je vjerojatnije kad se intravenozna vitaminska terapija provodi izvan bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove.
Konačno, uvijek postoji rizik od predoziranja. Neke osobe mogu pretpostaviti da ukoliko je nešto dobro uzimati u manjim količinama da će onda veće količine biti još bolja (učinkovitije). Ali to često nije slučaj. Intravenozne infuzije mogu uzrokovati vrlo visoke razine vitamina u krvi u koncentracijama više od 100 puta većim nego kada bi ih se uzimalo oralno. I dok su npr. vitamini B skupine dobri za organizam u odgovarajućim količinama višak B6 vitamina može biti toksičan i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.
Čak i prekomjerna hidracija (unos tekućine) može biti opasna ako se zaobiđe prirodni proces tijela za upravljanje ravnotežom tekućine. Prekomjerna hidracija može rezultirati stanjima poput preopterećenja tekućinom, neravnoteže elektrolita ili čak zatajenje srca ili bubrega.
Dakle, ne preporučuje se primanje bilo kakvih intravenoznih terapija bez prethodnog razgovora s liječnikom niti se preporučuje primanje intravenoznih terapija izvan medicinskog okruženja osim ako ih provodi licencirani i iskusni pružatelj usluga.
Može li intravenozna vitaminska terapija negativno utjecati na terapije raka?
Da, sve ima potencijal za interakciju s lijekovima protiv raka ili samim stanicama raka – čak i proizvodi koji se reklamiraju kao „prirodni“. Nije važno je li nešto upravo ubrano s drveta ili uzeto s police.
Kod liječenja raka glavni rizici uključuju učinkovitost i toksičnost. Ako interakcija sprječava da liječenje raka dostigne svoju terapijsku dozu ono može biti neučinkovito. Ali ako interakcija promijeni način na koji tijelo pacijenta koristi aktivni sastojak terapije, liječenje raka može postati toksično.
Pacijenti često pitaju mogu li antioksidansi u obliku dodataka prehrani ublažiti nuspojave terapije zračenjem ili kemoterapije. Iako antioksidansi pomažu u zaštiti zdravih stanica od oštećenja, u vrlo visokim dozama mogu zaštititi stanice raka što potencijalno čini liječenja raka manje učinkovitim.
Zbog toga se onkološkim pacijentima savjetuje da tijekom liječenja i barem mjesec dana nakon završetka liječenja ne uzimaju antioksidanse u obliku dodataka prehrani (vitamini, minerali, biljni ekstrakti). S druge strane preporuka je konzumirati hranu bogatu antioksidansima jer su istraživanja pokazala da raznolika hrana bogata antioksidansima nije samo sigurna već i prilično korisna za onkološke pacijente.