FAKTORI RIZIKA
Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka raka jajnika:
Obiteljska povijest – ukoliko osoba u obitelji ima bliskog srodnika s dijagnozom raka jajnika preporuka je razgovarati s liječnikom o načinima za smanjenje rizika od nastanka raka.
Genetika – otprilike 10 do 20 posto slučajeva raka jajnika nastaje jer se genetska mutacija prenosi unutar obitelji. Mutacija u genu BRCA 1 ili BRCA 2 povezana je s povećanim rizikom od razvoja raka jajnika. Imati mutaciju gena BRCA 1 podrazumijeva da kod osobe postoji oko 40 posto doživotnog rizika dok je kod osoba s mutacijom gena BRCA 2 taj rizik oko 10 do 20 posto za nastanak raka jajnika.
Genetska stanja – postoji nekoliko genetskih stanja koja mogu uzrokovati nastanak raka jajnika: Lynchov sindrom, Peutz-Jeghersov sindrom, Gorlinov sindrom, Li-Fraumenijev sindrom
Dob – rizik od nastanka raka jajnika raste s godinama. Osobe starije od 50 godina imaju veću vjerojatnost za razvoj ove vrste raka
Tjelesna masa – kod pretilih osoba postoji veća vjerojatnost od razvoja raka jajnika
Endometrioza – može povećati rizik od nastanka određenih vrsta raka jajnika
Reproduktivna povijest – osoba može imati povećan rizik od nastanka raka jajnika ukoliko su joj menstruacije započele puno ranije od 12-te godine života, nikad nije rodila dijete, postoji neobjašnjva neplodnost, osoba nije uzimala kontracepcijske pilule, osoba je ušla u menopauzu puno kasnije od 51 godine života
Hormonska nadomjesna terapija – osobe koje su nakon menopauze uzimale hormonsku nadomjesnu terapiju koja sadrži samo estrogen mogu imati povećani rizik od nastanka raka jajnika. Rizik je veći što se terapija dulje koristi te se smanjuje s vremenom nakon završetka terapije.
Slijedeći čimbenici mogu smanjiti rizik od nastanka raka jajnika:
- Uzimanje kontracepcijskih pilula
- Dojenje
- Trudnoća
- Kirurški zahvati (histeroktomija i podvezivanje jajovoda)
- Uklanjanje jajnika nakon rođenja djeteta osobama s visokorizičnim genetskim mutacijama BRCA 1 i BRCA 2
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Simptomi i znakovi raka jajnika mogu uključivati:
- Napuhanost trbuha
- Bol u zdjelici ili abdomenu
- Poteškoće s jelom ili brz osjećaj sitosti
- Urinarni simptomi kao što su hitnost i učestalo mokrenje
- Umor
- Uznemiren želudac
- Probavne smetnje
- Bol u leđima
- Bol tijekom spolnog odnosa
- Zatvor
- Menstrualne nepravilnosti
- Vaginalni iscjedak koji može biti bistar, bijel ili s krvlju
- Otok u zdjelici ili abdomenu
Osobe koje imaju bilo koji od gore navedenih simptoma u trajanju duljem od nekoliko tjedana trebaju posjetiti liječnika.
DIJAGNOSTIKA
Slijedeći testovi mogu se koristiti za postavljanje dijagnoze raka jajnika:
Pregled abdomena i zdjelice – liječnik opipava maternicu, vaginu, jajnike, mokraćni mjehur i rektum kako bi provjerio postoje li neuobičajene promjene poput tumora. Neki su tumori vrlo mali prije nego što se prošire i ne mogu se pouzdano napipati i otkriti pregledom zdjelice.
Testovi krvi (CA-125 analiza) – test krvi kojim se mjeri tvar CA-125 (tumorski marker). Ovaj se marker nalazi u višim razinama kod osoba s rakom jajnika. Test je točniji kod osoba koje su doživjele menopauzu.
Transvaginalni ultrazvuk – ultrazvučna sonda se uvodi u vaginu i usmjerava na jajnike i maternicu. Ultrazvuk pomoću zvučnih valova stvara sliku jajnika, uključujući okolna tkiva, ciste i tumore.
Kompjuterizirana tomografija (CT) – CT skeniranjem snima se unutrašnjost tijela pomoću rendgenskih zraka snimljenih iz različitih kutova. Računalo kombinira te slike u trodimenzionalnu sliku koja pokazuje sve abnormalnosti ili tumore. CT se može koristiti i za mjerenje veličine tumora i otkrivanje koliko se rak proširio.
Pozitronska emisijska tomografija (PET) ili PET-CT skeniranje – PET skeniranje je način stvaranja slika organa i tkiva unutar tijela. Može se kombnirati s CT skeniranjem. Mala količina radioaktivne šećerne tvari ubrizgava se u tijelo pacijenta. Ovu šećernu tvar preuzimaju stanice koje troše najviše energije. Budući da rak ime tendenciju aktivnog korištenja energije apsorbira više radioaktivne tvari. Skener detektira ovu tvar kako bi proizveo slike unutrašnjosti tijela.
Magnetna rezonancija (MR) – proizvodi detaljne slike unutrašnjosti tijela pomoću magnetskih polja. Može se koristiti i za mjerenje veličine tumora.
Paracenteza – postupak kojim se uklanja peritonealna tekućina koja se nakupila u abdomenu. Ovo nakupljanje tekućine može se nazvati ascitesom. Ascites se može pojaviti kod mnogih ljudi s rakom jajnika. Uzorak tekućine ispituje se pod mikroskopom radi utvrđivanja znakova raka.
Biopsija – jedini način za postavljanje točne dijagnoze. Tijekom biopsije uzima se mala količina tkiva za pregled pod mikroskopom. Uzorak analizira patolog.
Ispitivanje tumora biomarkerima – laboratorijski testovi na tumoru s ciljem identifikacije specifičnih gena, proteina i drugih čimbenika jedinstvenih za tumor. Ovo se naziva i molekularnim testiranjem tumora.
STADIJ
Opisuje gdje se rak nalazi, da li se i gdje proširio i zahvaća li druge dijelove tijela. Poznavanje stadija raka pomaže liječniku kod preporuke najbolje vrste liječenja te može pomoći u predviđanju prognoze bolesti pacijenta.
Stadij I – rak se nalazi samo u jajnicima ili jajovodima
Stadij II – rak zahvaća jedan ili oba jajnika ili jajovode i proširio se ispod zdjelice
Stadij III – rak zahvaća jedan ili oba jajnika ili jajovode Proširio se izvan zdjelice i/ili na limfne čvorove duž glavnih krvnih žila (poput aorte)
Stadij IV – rak se proširio na organe izvan abdominalnog područja
Liječnici također opisuju rak jajnika prema stupnju ili gradusu. Gradus opisuje koliko stanice raka izgledaju kao zdrave stanice kada se gledaju pod mikroskopom. Uspoređuje se kancerogeno tkivo sa zdravim tkivom. To pomaže liječniku predvidjeti koliko brzo se rak može proširiti te u konačnici može pomoći kod preporuke plana liječenje pacijenta. Ako rak izgleda slično zdravom tkivu naziva se „dobro diferencirani“ ili „tumor niskog gradusa“. Ako kancerogeno tkivo izgleda vrlo različito od zdravog tkiva naziva se „slabo diferenciranim“ ili tumorom visokog gradusa. Općenito, što je niži stupanj ili gradus to je bolja prognoza za pacijenta.
LIJEČENJE
Uobičajene vrste liječenja koje se koriste za rak jajnika opisane su u nastavku.
Kirurgija – postoji nekoliko kirurških opcija za rak jajnika. Stadij tumora određuje vrste preporučenih operacija:
- Salpingo-ooforektomija – operacija uključuje uklanjanje jajnika i jajovoda. Ako se uklone oba jajnika i oba jajovoda to se naziva bilateralna salpingo-ooforektomija. Ako pacijentica u budućnosti želi zatrudnjeti i ima rak u ranom stadiju možda će biti moguće ukloniti samo jedan jajnik i jedan jajovod ako se rak nalazi samo u jednom jajniku. Ta se operacija naziva jednostrana salpingo-ooforektomija. Za osobe s tumorom jajnika tipa zametnih stanica često je potrebno ukloniti samo jajnik s tumorom čime se očuva sposobnost žene da zatrudni.
- Histerektomija – operacija usmjerena na uklanjanje maternice i ako je potrebno okolnog tkiva. Ako se ukloni samo maternica to se naziva djelomična histerektomija. Totalna histerektomija podrazumijeva uklanjanje maternice i cerviksa.
- Limfadenektomija (disekcija limfnih čvorova) – tijekom ovog postupka kirurg može ukloniti limfne čvorove u zdjelici i paraortalnom području.
- Omentektomija – operacija kojom se otklanja tanko tkivo koje prekriva želudac i crijeva
- Citoredultivna (debulking) kirurgija – koristi se za osobe s uznapredovalim rakom jajnika (jajovoda). Cilj je ukloniti što je moguće više tumora na siguran način. To može uključivati uklanjanje tkiva iz obližnjih organa poput slezene, jetre i dijela tankog ili debelog crijeva. To također može uključivati uklanjanje dijela svakog od ovih organa. Ovaj postupak može pomoći u smanjenju simptoma osobe budući da se uklanjaju izrasline koje mogu pritiskati druge organe. Može pomoći u poboljšanju učinkovitosti drugih tretmana koji se primjenjuju nakon operacije kao što je kemoterapija. Ako se bolest proširila izvan jajnika, jajovoda ili peritoneuma liječnici mogu upotrijebiti kemoterapiju kako bi smanjili tumor prije citoreduktivne operacije. To se naziva neoadjuvantna kemoterapija
Liječenje lijekovima – vrste lijekova koji se koriste za liječenje raka jajnika uključuju:
- Kemoterapija – uporaba lijekova u cilju uništavanja stanica raka obično sprječavanjem njihovog rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica ili uništavanjem stanica raka. Režim kemoterapije obično se sastoji od određenog broja ciklusa koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Pacijentima se može dati kemoterapija prije ili nakon operacije ili kao primarna opcija liječenja. Neoadjuvantna kemoterapija je medicinski izraz koji se koristi za opisivanje kemoterapije koja se daje prije operacije. Daje se kako bi se smanjila veličina tumora prije operacije. Adjuvantna kemoterapija je medicinski izraz za opisivanje kemoterapije koja se daje nakon operacije kako bi se uništile preostale stanice raka
- Ciljana terapija – vrsta liječenja kojim se cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenja blokira rast i širenje stanica raka te ograničava oštećenje zdravih stanica
- Imunoterapija – koristi prirodnu obranu tijela u borbi protiv raka poboljšavajući sposobnost imunološkog sustava da napada stanice raka
Radioterapija – općenito se rijetko koristi i ne koristi se kao prvi oblik terapije za liječenje raka jajnika. Može se koristiti za liječenje nekih pacijenata sa stadijem I ili II karcinoma jajnika i to nakon liječenja kemoterapijom. Ponekad može biti opcija za liječenje malog, lokaliziranog recidiva raka jajnika, kao i za liječenje raka jajnika koji se proširio na druge dijelove tijela. Podrazumijeva primjenu visokoenergetskih rendgenskih zraka ili drugih čestica za uništavanje stanica raka.
