U okolišu, a pod time se podrazumijeva i radno mjesto nalazi se više tisuća umjetnih i prirodnih tvari među kojima neke mogu izazvati rak. Mnoge od tih tvari kemijski su spojevi. Smanjenje izlaganja tvarima koje uzrokuju rak ovisi o kombinaciji vladinih mjera i politika kojima se građani štite od štetnih tvari te radnji i odgovornosti pojedinaca da slijede savjete.

Neke od najvažnijih kemijskih tvari iz našeg okoliša u zemljama Europske unije onečišćujuće su tvari kojima se kontaminira zrak na otvorenom i u zatvorenom, uključujući sve oblike azbesta, benzen, ispušne plinove dizelskih motora i policikličke aromatske ugljikovodike (PAU), zatim to su kontaminanti vode i hrane, kao što su arsen i anorganski arsenovi spojevi i postojane organske onečišćujuće tvari (POP), kao što je dioksin. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) nedavno je onečišćenje zraka klasificirala kao mješavinu više onečišćujućih tvari koje mogu uzrokovati rak.

Za određeni broj vrsta raka postoji dovoljno dokaza da ih uzrokuju kemijske tvari koje se nalaze u okolišu. Najvažniji su rak pluća, mokraćnog mjehura i kože, mezoteliom (rak stanica mezotela, zaštitnog sloja koji iznutra prekriva prsnu te trbušnu šupljinu i prostor oko srca), leukemija i limfom.

Slika: Glavna mjesta nastanka raka povezanog s kemijskim tvarima iz okoliša

Primjeri koraka koje osobno mogu poduzeti građani u cilju smanjenje onečišćujućih tvari u okolini su: Upotrebu kemijskih spojeva ograničiti na dobro prozračene prostore ili ih upotrebljavati na otvorenom, izbjegavati paljenje organskih tvari kao što je drvo i otpad u otvorenim ložištima, smanjiti upotrebu automobila te ga pravilno održavati, pravilno odlagati kemijske proizvode (pesticidi, boje) i farmaceutskih lijekova, zalagati se za okoliš bez duhanskog dima.