FAKTORI RIZIKA
Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka raka želuca:
Dob – rak želuca najčešće se javlja kod osoba starijih od 55 godina. Većina ljudi s dijagnozom raka želuca je u 60-tim i 70-tim godinama
Spol – muškarci imaju dvostruko veću vjerojatnost da obole od raka želuca nego žene
Bakterija – uobičajena bakterija Helicobacter Pylori uzrokuje upalu želuca i čir. Također se smatra jednim od glavnih uzroka raka želuca. Dostupno je više vrsta testiranja na bakteriju Helicobacter Pylori te ukoliko se utvrdi infekcija potrebno ju je liječiti antibioticima.
Prehrana – redovito konzumiranje hrane s visokim udjelom soli povezano je s povećanim rizikom od raka želuca. To uključuje hranu konzerviranu sušenjem, dimljenjem, soljenjem ili kiseljenjem i hranu s visokim udjelom dodane soli. Redovito konzumiranje svježeg voća i povrća može pomoći u smanjenju rizika od nastanka raka želuca.
Profesionalna izloženost štetnim tvarima – izloženost određenoj vrsti prašine ili dimu može povećati rizik od nastanka raka želuca
Duhanski dim i alkohol – konzumacija duhana i većih količina alkohola može povećati rizik od razvoja raka želuca
Pretilost – prekomjerna tjelesna težina također povećava rizik od raka želuca
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Simptomi i znakovi raka želuca mogu uključivati:
Rak želuca se obično ne otkrije u ranoj fazi jer često ne uzrokuje specifične simptome. Kada se simptomi pojave važno je znati da oni mogu biti uzrokovani i drugim bolestima poput želučane viroze ili čira:
- Loša probava ili žgaravica
- Bol ili nelagoda u abdomenu
- Mučnina ili povraćanje osobito čvrste hrane nedugo nakon jela
- Proljev ili zatvor
- Nadutost nakon jela
- Gubitak apetita
- Osjećaj zapinjanja hrane u grlu tijekom jela
Simptomi uznapredovalog raka želuca mogu uključivati:
- Slabost i umor
- Povraćanje krvi ili krv u stolici
- Neobjašnjiv gubitak težine
DIJAGNOSTIKA
Osim fizičkog pregleda u dijagnostici raka želuca mogu se koristiti slijedeći testovi:
- Biopsija – uzimanje male količine tkiva za pregled pod mikroskopom. Drugi testovi mogu sugerirati da je rak prisutan, ali samo se biopsijom može postaviti točna dijagnoza
- Ispitivanje tumora biomarkerima – provođenje laboratorijskih testova na uzorku tumora kako bi se identificirali specifični geni, proteini i drugi čimbenici jedinstveni za tumor (molekularno testiranje tumora). Rezultati mogu pomoći u određivanju načina liječenja
- Endoskopija – omogućuje liječniku da vidi unutrašnjost tijela (u ovom slučaju jednjaka i želuca) pomoću tanke, osvijetljene i savitljive cijevi koja se naziva gastroskop ili endoskop. Tom prilikom liječnik može uzeti uzorak tkiva kako bi se provjerilo da li postoje znakovi raka
- Endoskopski ultrazvuk – test sličan endoskopiji s time da gastroskop na svom kraju ima malu UZV sondu kako bi se dobila slika stjenke želuca i utvrdilo koliko se rak proširio u želudac i obližnje limfne čvorove, tkivo i organe poput jetre ili nadbubrežnih žlijezda
- Rendgensko zračenje – stvaranje slike strukture unutar tijela pomoću male količine zračenja
- Kompjuterizirana tomografija (CT) – snimanje unutrašnjosti tijela pomoću rendgenskih zraka snimljenih iz različitih kutova. Računalo kombinira te slike u detaljnu trodimenzionalnu sliku koja pokazuje sve abnormalnosti ili tumore. CT se može koristiti i za mjerenje veličine tumora
- Magnetna rezonancija (MRI) – za izradu detaljnih slika tijela koriste se magnetska polja. MRI se može koristiti i za mjerenje veličine tumora
- Pozitronska emisijska tomografija (PET) ili PET-CT skeniranje – mala količina radioaktivne šećerne tvari ubrizgava se u tijelo pacijenta. Ovu šečernu tvar preuzimaju stanice koje troše najviše energije. Budući da rak ime tendenciju aktivnog korištenja energije apsorbira više radioaktivne tvari. Skener zatim detektira tu tvar da bi proizveo sliku unutrašnjosti tijela
- Laparaskopija – manji kirurški zahvat u kojem kirurg u trbušnu šupljinu umeće tanku, osvijetljenu fleksibilnu cijev koja se naziva laparaskop. Koristi se kako bi se otkrilo je li se rak proširio na sluznicu trbušne šupljine ili jetre
STADIJ
Stadij – opisuje gdje se rak nalazi, da li se i gdje proširio i zahvaća li druge dijelove tijela. Poznavanje stadija raka pomaže liječniku kod preporuke najbolje vrste liječenja te može pomoći u predviđanju prognoze bolesti pacijenta.
Najčešći alat koji liječnici koriste za opisivanje stadija raka želuca je TNM sistem. Liječnici koriste rezultate dijagnostičkih testova i skeniranja kako bi odgovorili na pitanja:
- Koliko se duboko primarni tumor proširio u želudac?
- Da li se tumor proširio na limfne čvorove?
- Je li se rak proširio na druge dijelove tijela?
Rezultati se kombiniraju kako bi se odredio stadij raka za svaku osobu. Postoji pet stadija. Stadij 0 (nula) i stadiji I do IV (jedan do četiri).
Stadij IV predstavlja najlošiju prognozu za pacijenta jer opisuje rak želuca koji se proširio na udaljenje dijelove tijela uz područje oko želuca
LIJEČENJE
Mogućnosti liječenja raka želuca ovise o više faktora uključujući stadij raka, moguće nuspojave te sklonosti pacijenta i njegovo cjelokupno zdravstveno stanje. Često se za liječenje raka želuca koristi kombinacija više tretmana.
Kirurško liječenje
Podrazumijeva uklanjanje tumora i dijela okolnog zdravog tkiva. Vrsta kirurškog zahvata ovisi o stadiju raka.
U ranim fazama (stadij 0 ili I) kada se rak nije proširio izvan želuca kirurški se uklanja dio želuca zahvaćen rakom i obližnji limfni čvorovi. To se naziva djelomična gastrektomija. Preostali dio želuca se povezuje s jednjakom ili tankim crijevom.
Ako se rak proširio na vanjsku stijenu želuca može se primijeniti operacija uz kemoterapiju ili kemoterapija i terapija zračenjem. Kirurg može izvesti djelomičnu ili potpuno gastrektomiju (potpuno uklanjanje želuca). Tijekom potpune gastrektomije kirurg pričvršćuje jednjak izravno na tanko crijevo. Nakon gastrektomije pacijent određeno vrijeme smije odjednom jesti samo manje količine hrane. Također neko vrijeme može imati nuspojave koje uključuju: grčeve, mučninu, proljev i vrtoglavicu nakon jela.
Radioterapija
Podrazumijeva primjenu visokoenergetskih rendgenskih zraka ili drugih čestica za uništavanje stanica raka. Određeni broj terapija zračenjem daje se tijekom određenog vremenskog razdoblja. Može se koristi prije operacija kako bi se smanjila veličina tumora ili nakon operacije kako bi se uništile sve preostale stanice raka.
Liječenje lijekovima
Vrste lijekova koji se koriste za rak želuca:
- Kemoterapija
- Ciljana terapija
- Imunoterapija
Važno je znati da biljke, dodaci prehrani i drugi lijekovi mogu imati negativnu interakciju s lijekovima protiv raka uzrokujući neželjene nuspojave ili smanjenu učinkovitost.
Kemoterapija predstavlja uzimanje lijekova s ciljem uništavanja stanica raka i to obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica raka. Raspored kemoterapije obično se sastoji od određenog broja ciklusa koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Nuspojave kemoterapije mogu uključivati umor, rizik od infekcije, mučninu i povraćanje, gubitak kose, gubitak apetita i proljev.
Ciljana terapija – liječenje koje cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenja blokira rast i širenja stanica raka te ograničava oštećenje zdravih stanica
Imunoterapija – koristi prirodnu obranu tijela u borbi protiv raka poboljšavajući sposobnost imunološkog sustava da napada i uništava stanice raka.
Metastatski rak želuca
Ukoliko se rak proširi na drugi dio tijela naziva se metastatski rak (stadij IV). Metastatski rak želuca se ne smatra izlječivim već je cilj produžiti život pacijenta i ublažiti simptome raka. U ovom slučaju je glavno liječenje obično kemoterapija.
