FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA
Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka raka prostate:
Dob – rizik od raka prostate raste s godinama, a posebno nakon 50. godine života. Oko 60 % slučajeva raka prostate dijagnosticira se kod osoba starijih od 65 godina.
Obiteljska povijest – ova vrsta raka prostate kombinacija je zajedničkih obiteljskih gena te čimbenika okoliša i načina života.
Nasljedni rak prostate je dosta rijedak i čini oko 5 % svih slučajeva raka prostate. Nastaje kad se promjene u genima prenose unutar obitelji s jedne na drugu generaciju.
Prehrambene navike i tjelesna masa – mnoge studije pokazuju da može postojati veza između određenih prehrambenih navika i raka. Pretilost se povezuje s mnogim vrstama raka uključujući i rak prostate.
Prehrana bogata povrćem, voćem i mahunarkama (grah, grašak…) može smanjiti rizik od raka prostate
Probir (screenig)
Probir podrazumijeva preglede i pretrage koje se provode prije nego što osoba ima bilo kakve simptome ili znakove. Probirom se želi smanjiti broj ljudi koji umiru od raka odnosno smanjiti broj ljudi kod kojih se bolest razvije.
Za rak prostate koriste se dva testa:
Digitorektalni pregled prostate – liječnik prstom kroz rektum opipava površinu prostate u potrazi za bilo kakvim nepravilnostima.
Prostata specifični antigen (PSA) – krvna pretraga kojom se utvrđuje razina glikoproteina kojeg stvaraju stanice prostate te izlučuju u krv i sjemenu tekućinu
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Simptomi i znakovi raka prostate mogu uključivati:
- Učestalo mokrenje
- Slab ili prekinut mlaz urina ili potreba za naprezanjem da bi se ispraznio mjehur
- Nagon za učestalim mokrenjem noću
- Krv u mokraći
- Pojava erektilne disfunkcije
- Neugoda ili bol prilikom sjedenja uzrokovana povećanom prostatom
Druga nekancerogena stanja prostate poput dobroćudnog povećanja prostate mogu izazvati slične simptome. Urinarni simptomi također mogu biti uzrokovani infekcijom mokraćnog mjehura ili drugim stanjima.
Ako se rak proširio izvan prostate simptomi i znakovi mogu uključivati:
- Bol u leđima, kukovima, bedrima, ramenima ili drugim kostima
- Oticanje ili nakupljanje tekućine u nogama ili stopalima
- Neobjašnjiv gubitak težine
- Umor
- Promjena u navikama pražnjenja crijeva
DIJAGNOSTIKA
Kod sumnje na rak prostate mogu se koristiti slijedeći testovi:
Prostata specifični antigen (PSA) – protein kojeg otpušta tkivo prostate, a može se u višim razinama naći u krvi. Razine ovog proteina mogu se povisiti kada postoji neka abnormalna aktivnost u prostati uključujući rak prostate, dobroćudno povećanje prostate ili upalu prostate. Na osnovu analize značajki PSA liječnici mogu odlučiti da li je potrebna biopsija prostate.
Digitorektalni pregled prostate – liječnik kroz rektum prstom opipava prostatu kako bi eventualno pronašao neke nepravilnosti na prostati.
Testovi biomarkera (tumorskog markera) – tvar koja se nalazi u krvi, urinu ili tjelesnim tkivima osobe oboljele od raka. Stvara ju tumor ili tijelo kao odgovor na rak. Testovi tumorskih markera uključuju 4Kscore, koji predviđa šansu da netko ima visokorizični rak prostate i Indeks zdravlja prostate koji predviđa šansu da netko ima rak prostate.
Biopsija – primjenjuje se ako su rezultati gore navedenih testova abnormalni. Samo biopsijom (uzimanje i analiza pod mikroskopom malog tkiva prostate) može se postaviti točna dijagnoza raka prostate.
Kako bi se utvrdilo je li se rak proširio izvan prostate mogu se koristiti slijedeće pretrage:
Skeniranje kostiju cijelog tijela – koristi se radioaktivna tvar koja se ubrizgava u venu pacijenta, a u cilju pregleda unutrašnjosti kostiju pacijenta.
Kompjuterizirana tomografija (CT) – snima se unutrašnjost tijela iz različitih kuteva pomoću rendgenskih zraka
Magnetska rezonanca (MR) – za izradu detaljnih slika tijela koristi se magnetsko polje umjesto rendgenskih zraka. Može se koristiti i za mjerenje veličine tumora prostate, a snimanje se može fokusirati specifično na područje prostate ili na cijelo tijelo.
Pozitronska emisijska tomografija (PET) ili PET-CT snimanje – PET snimanje obično se kombinira s CT snimanjem te se naziva PET-CT snimanje. Prilikom snimanje se mala količina radioaktivne tvari ubrizgava u tijelo pacijenta. Tu tvar preuzimaju stanice koje troše najviše energije ili su biološki aktivnije. Budući da rak koristi energiju i biološki je aktivan apsorbira više radioaktivne tvari. Uređaj detektira ovu tvar kako bi snimio slike unutrašnjosti tijela.
STADIJ
Stadij – način na koji se opisuje gdje se rak nalazi, da li se i gdje proširio te zahvaća li druge dijelove tijela. Poznavanje stadija raka pomaže liječniku preporučiti najbolju terapiju te može pomoći u predviđanju pacijentove prognoze. Postoji pet stadija raka prostate: stadij 0 te stadiji od I do IV. Stadij I znači da se rak nalazi u ranoj fazi dok stadij IV podrazumijeva da se radi o raku koji se proširio izvan prostate u limfne čvorove ili druge dijelove tijela.
Gleason rezultat za ocjenjivanje raka prostate – temelji se na tome koliko rak izgleda kao zdravo tkivo kada se gleda pod mikroskopom. Manje agresivni tumori općenito više nalikuju zdravom tkivu. Najniža ocjena je 6 što podrazumijeva da se radi o manje agresivnom raku, dok ocjena 7 znači da se radi o srednje agresivnom raku. Ocjena od 8 do 10 znači da se radi o agresivnom raku za kojeg postoji veća vjerojatnost da će se proširiti na druge dijelove tijela. Gleason rezultat se koristi kod određivanja stadija raka.
LIJEČENJE
Mogućnosti liječenja raka prostate ovise o više faktora uključujući stadij raka, moguće nuspojave te sklonosti pacijenta i njegovo cjelokupno zdravstveno stanje.
Aktivno praćenje raka prostate
Ukoliko je rak prostate u ranoj fazi, raste sporo te bi liječenje raka izazvalo više problema od same bolesti liječnik može preporučiti aktivno praćenje bolesti. Tijekom aktivnog praćenja pažljivo se prate eventualni znakovi pogoršanja bolesti. Ako se utvrdi da dolazi do pogoršanja bolesti započet će se s liječenjem. Dakle, aktivno praćenje se preporuča za pacijente kod kojih se rak nije proširio izvan prostate.
Kirurško liječenje
Uključuje uklanjanje prostate i nekih okolnih limfnih čvorova.
- Radikalna prostatektomija – uklanjanje cijele prostate i sjemenih vrećica. Mogu se ukloniti i limfni čvorovi u području zdjelice. Operacija može utjecati na seksualnu funkciju pacijenta te inkontineciju (nemogućnost zadržavanja mokraće)
- Robotska ili laparoskopska prostatektomija – manje invazivna opearacija i može skratiti vrijeme oporavka pacijenta. Spolne i uninarne nuspojave slične su kao kod radikalne prostatektomije.
Općenito, mlađi ili zdraviji pacijenti mogu imati više koristi od prostatektomije.
Radioterapija
Primjena zraka visoke energije za uništavanje stanica raka:
- Terapija vanjskim snopom zračenja – najčešća vrsta liječenja zračenjem te je obično opcija za osobe s ranim stadijem raka koji se nije proširio na druge dijelove tijela.
- Brahiterapija – umetanje radioaktivnih izvora visokih ili niskih doza izravno u prostatu.
- Terapija zračenja modulirana intenzitetom (IMRT) – terapija vanjskim snopom zračenja koja koristi skeniranje kompjutoriziranom tomografijom (CT) za stvaranje 3D slike prostate prije liječenja. Na osnovu toga se utvrđuje koliko je zračenje potrebno za uništenje raka. Visoke doze zračenja mogu se usmjeriti na prostatu bez povećanja rizika od oštećenje obližnjih organa.
- Protonska terapija – koristi protone umjesto rendgenskih zraka. Trenutačna istraživanja nisu pokazala da ova terapija pruža više koristi za pacijenta od klasične terapije zračenjem
Nuspojave radioterapije mogu biti: pojačan nagon za mokrenjem, problemi sa seksualnom funkcijom, problemi s radom crijeva, rektalna nelagoda i umor. Večina ovih nuspojava obično nestane nakon liječenja.
