FAKTORI RIZIKA:
Uzrok većine slučajeva raka mozga i leđne moždine kod djece nije poznat. Mali broj ovih tumora povezan je s genetskom predispozicijom za nastanak raka. Slijedeće genetske predispozicije za nastanak raka mogu povećati rizik od razvoja ovih tumora kod djece:
- Neurofibromatoza tip 1 – samo mali broj djece s dijagnozom tumora na mozgu ima prepoznatljiv genetski uzrok i to obično povezan s obiteljskom bolesšću koja se naziva neurofibromatoza. To je nasljedni poremećaj koji uzrokuje stvaranje nekancerogenih tumora zvanih neurofibromi na perifernim živcima u tijelu, na smeđim mrljama na koži i abnormalnostima tkiva i kostiju.
- Drugi genetski uzroci – druga, manje uobičajena genetska stanja povezana s povećanim rizikom od dijagnoze tumora mozga i leđne moždine su:
- Li-Fraumenijev sindrom
- Kompleks tuberozne skleroze
- Lynch sindrom
- BRCA 2 genske mutacije
- Neurofibromatoza tip 2
Simptomi i znakovi
Rak mozga i leđne moždine mogu uzrokovati slijedeće simptome:
- Glavobolja koja je često s vremenom sve jača i može probuditi dijete noću ili se javiti rano ujutro
- Neobjašnjiva, uporna mučnina i povraćanje
- Slabost ili nespretnost kod djeteta kao što su iznenadne poteškoće pri hodanju i održavanju ravnoteže te koje se pogoršavaju
- Novonastali problemi s vidom
- Kašnjenje u razvoju, pad uobičajene razine učenja u školi
- Rani ili odgođeni početak puberteta
- Zakašnjeli ili abnormalni rast
- Bol, a posebno u leđima
- Razdražljivost, bezvoljnost ili promjene osobnosti
- Napadaj ili konvulzija (iznenadni nevoljni pokreti mišića osobe)
- Ponavljajući automatski pokreti poput naginjanja vrata
DIJAGNOSTIKA
Uz fizički pregled slijedeći testovi mogu se koristiti za dijagnosticiranje tumora mozga i leđne moždine:
- Magnetska rezonanca (MR) – primarni test za otkrivanje tumora na mozgu i planiranje liječenja. Magnetskom rezonancom stvaraju se detaljne slike unutrašnjosti tijela pomoću magnetskih polja
- Kompjuterizirana tomografija (CT) – snimanje unutrašnjosti tijela pomoću rendgenskih zraka. Računalo kombinira snimljene slike u detaljnu trodimenzionalnu sliku koja pokazuje sve abnormalnosti i tumore. Može se koristiti i za mjerenje veličine tumora
- Biopsija – jedini način za postavljanje točne dijagnoze. Izvodi se kirurškim zahvatom kojim se uklanja mala količina tkiva za pregled pod mikroskopom
- Ispitivanje tumora biomarkerima – provođenje laboratorijskih testova na tumoru kako bi se identificirali specifični geni, proteini i drugi čimbenici jedinstveni za tumor. Ovo testiranje se također naziva i molekularno testiranje tumora. Rezultati ovih testova mogu pomoći u određivanju mogućnosti liječenja djeteta.
STADIJ I GRADUS
Određivanje stadija raka predstavlja opisivanje gdje se tumor nalazi, ako se i gdje proširio i zahvaća li druge dijelove tijela. Određivanje stadija raka pomaže u određivanju prognoze oporavka djeteta i pomaže liječnicima u planiranju liječenja djeteta
Liječnici često tumore mozga i leđne moždine prikazuju po gradusu koji opisuje koliko su tumorske stanice slične zdravim stanicama kad se gledaju pod mikroskopom. Gradus tumor je rangiran na ljestvici od I do IV. Gradusi I i II se smatraju niskim gradusom dok se gradusi III i IV smatraju visokim gradusom. Općenito, dijete s tumorom niskog gradusa ima bolju prognozu.
LIJEČENJE
Slijedeće vrste liječenja mogu se primijeniti kod djece oboljele od raka mozga i leđne moždine:
Kirurško liječenje – uklanjanje tumora i dijela zdravog tkiva tijekom operacije. Svrha kirurškog zahvata koji uključuje središnji živčani sustav može biti: uklanjanje tkiva radi postavljanje dijagnoze, potpuno uklanjanje tumora radi poboljšanja prognoze te ublažavanje simptoma koji su uzrokovani kompresijom tumora na živce.
Radioterapija – korištenje visokoenergetskih rendgenskih zraka ili drugih čestica za uništavanje tumorskih stanica. Raspored radioterapije obično se sastoji od određenog broja tretmana koje se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Stereotaktička radiokirurgija podrazumijeva davanje visokih doza radioterapije izravno na tumor, a ne na zdravo tkivo. Za ovu vrstu tumora može se koristiti i protonska terapija koja za zračenje koristi česticu proton umjesto rendgenske zrake.
Kemoterapija – uporaba lijekova za uništavanje tumorskih stanica obično sprječavanjem rasta tumorskih stanica, dijeljenja i stvaranja novih stanica. Može biti učinkovita za mnoge tumore mozga. Ovisno o vrsti tumora može se primijeniti odmah nakon biopsije ili operacije ili nakon radioterapije.
Ciljana terapija – u nekim slučajevima liječnički tim može preporučiti da se tumor na mozgu podvrgne genskom sekvencioniranju kako bi se identificirale genske promjene u tumoru i tijelu djeteta. Ovo se radi zbog daljnje procjene dijagnoze tumora i potencijalno identificiranje učinkovite ciljane terapije. Također, ponekad se provodi testiranje putem krvi ili sline djeteta zbog moguće identifikacije genetske predispozicije za rak. Ciljana terapija podrazumijeva korištenje lijekova koji ciljano djeluju na specifične gene tumora, proteine ili okolno tkivo tumora koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenja raka blokira rast i širenje tumorskih stanica i ograničava oštećenje zdravih stanica.
