FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA
Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka raka mokraćnog mjehura:
Duhanski dim – najznačajniji faktor rizika za razvoj raka mokraćnog mjehura. Pušaći cigareta imaju 4 do 7 puta veću vjerojatnost da će im se razviti rak mokraćnog mjehura u odnosu na nepušače.
Dob – šanse za dijagnozu raka mokraćnog mjehura povećavaju se s godinama tako da je više od 70 % ljudi s dijagnozom raka mokraćnog mjehura starije od 65 godina.
Spol – muškarci imaju 4 puta veću vjerojatnost da će im se razviti rak mokraćnog mjehura u odnosu na žene
Prijašnja radioterapija zdjelice – osobe koje su liječene od raka radioterapijom zdjelice mogu u budućnosti imati povećan rizik od nastanka raka mokraćnog mjehura
Kronični problemi s mokraćnim mjehurom – Kamenci i infekcije mokraćnog mjehura mogu povećati rizik od nastanka raka mokraćnog mjehura.
Izloženost arsenu – prirodna tvar koja može uzrokovati zdravstvene probleme ako se konzumira u velikim količinama. Kada se nađe u vodi za piće povezuje se s povećanim rizikom od nastanka raka mokraćnog mjehura
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Simptomi i znakovi raka mokraćnog mjehura mogu uključivati:
- Krv ili krvni ugrušci u mokraći
- Bol ili osjećaj peckanja tijekom mokrenja
- Učestalo mokrenje
- Osjećaj potrebe za mokrenjem mnogo puta tijekom noći
- Nemogućnost mokrenja iako postoji osjećaj potrebe za mokrenjem
- Bol u donjem dijelu leđa na jednoj strani tijela
DIJAGNOSTIKA
Za većinu vrsta raka biopsija je jedini siguran način za potvrdu dijagnoze raka u nekom dijelu tijela. Ako biopsija nije moguća liječnik može predložiti druge pretrage koje će pomoći u postavljanju dijagnoze:
Slijedeći testovi se mogu koristiti za dijagnostiku raka mokraćnog mjehura:
- Pretraga urina . ako se u urinu pronađe bilo koja količina krvi može se predložiti citološki test urina, koji podrazumijeva promatranje stanica pod mikroskopom
- Cistoskopija – omogućuje liječniku da vidi unutrašnjost tijela pomoću tanke, osvijetljene, savitljive cijevi koja se naziva citoskop
- Biopsija – uzimanje male količine tkiva za pregled pod mikroskopom
- Ispitivanje tumora biomarkerima – provođenje laboratorijskih testova na uzorku tumora kako bi se identificirali specifični geni, proteini i drugi čimbenici jedinstveni za tumor. Ovo se također naziva molekularno testiranje tumora
Slikovna dijagnostika se može koristiti kako bi se otkrilo je li se rak mokraćnog mjehura proširio i kako bi se pomoglo u utvrđivanju stadiju raka.
STADIJ
Stadij – opisuje gdje se rak nalazi, da li se i gdje proširio i zahvaća li druge dijelove tijela. Poznavanje stadija raka pomaže liječniku kod preporuke najbolje vrste liječenja te može pomoći u predviđanju prognoze bolesti pacijenta.
Najčešći alat koji liječnici koriste za opisivanje stadija raka želuca je TNM sistem. Liječnici koriste rezultate dijagnostičkih testova i skeniranja kako bi odgovorili na pitanja:
- Koliko je velik primarni tumor? Gdje se nalazi?
- Da li se tumor proširio na limfne čvorove? Ako da, gdje i na koliko limfnih čvorova?
- Je li se rak proširio na druge dijelove tijela? Ako da, gdje i u kojem opsegu?
Rezultati se kombiniraju kako bi se odredio stadij raka za svaku osobu. Postoji pet stadija. Stadij 0 (nula) i stadiji I do IV (jedan do četiri).
Stadij IV predstavlja najlošiju prognozu za pacijenta jer opisuje rak mokraćnog mjehura koji se proširio na druge dijelove tijela.
Ova vrsta tumora se također opisuje prema gradusu kojim se opisuje koliko stanice raka izgledaju kao zdrave stanice kad se gledaju pod mikroskopom. Ako rak izgleda slično zdravom tkivu naziva se diferencirani ili tumor niskog gradusa. Ako kancerozno tkivo izgleda vrlo različito od zdravog tkiva naziva se slabo diferenciranim ili tumorom visokog gradusa. Visoki gradus znači veću vjerojatnost da će se rak ponovno pojaviti i rasti.
LIJEČENJE
Liječenje koje se preporuča za određenog pacijenta ovisi o karakteristikama dijagnoze, cjelokupnog zdravlja pacijenta kao i drugih faktora.
Kirurško liječenje
Podrazumijeva uklanjanje tumora i dijela okolnog zdravog tkiva. Vrsta kirurškog zahvata ovisi o stadiju raka. Postoje različite vrste operacija za rak mokraćnog mjehura. Liječnički tim preporučit će onu vrst operacije na temelju utvrđenog stadija i gradusa.
Za osobe s neinvazivnim rakom mokraćnog mjehura primjenjuje se transuretralna resekcija tumora mokraćnog mjehura. Tijekom operacije kirurg u mokraćni mjehur kroz uretru uvodi citoskop, a zatim uklanja tumor pomoću alata s laserom ili visokoenergetskom strujom.
Za osobe s mišićno invazivnim rakom mokraćnog mjehura obično se preporučuju dodatni tretmani koji uključuju operaciju uklanjanja mokraćnog mjehura. Radikalna cistektomija i disekcija limfnih čvorova podrazumijeva uklanjanje cijelog mokraćnog mjehura i eventualno obližnjih tkiva i organa (prostata, dio uretre ili maternice, jajovodi, jajnici i dio vagine). Svim pacijentima uklanjaju se limfni čvorovi u zdjelici. Cistektomija se provodi laparoskopski ili uz pomoć robota.
Skretanje mokraće – ukoliko se operacijom uklanja cijeli mjehur kreira se novi način za izbacivanje urina iz tijela. Obično se koristi dio tankog ili debelog crijeva za preusmjeravanje urina u stomu ili ostomu (otvor) na vanjskoj strani tijela. Pacijent mora nositi vrećicu pričvršćenu na stomu za prikupljanje i odvod urina. Kirurzi ponekad mogu upotrijebiti dio tankog ili debelog crijeva za stvaranje spremnika urina što predstavlja vrećicu za pohranu urina koja se nalazi unutar tijela. Kod ovih postupaka pacijentu nije potrebna urinarna vrećica.
Neke od nuspojava nakon operacije raka mokraćnog mjehura mogu uključivati:
- Produljeno vrijeme zacjeljivanja
- Infekcija
- Krvni ugrušci ili krvarenje
- Erektilna disfunkcija
Liječenje lijekovima
Vrste lijekova koji se koriste za liječenje raka mokraćnog mjehura su: kemoterapija, imunoterapija, ciljana terapija i genska terapija Pacijent može odjednom primiti jednu vrstu lijeka ili kombinaciju lijekova.
Kemoterapija je upotreba lijekova s ciljem uništavanja stanica raka i to obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica raka. Postoje dvije vrste kemoterapije koje se mogu koristiti u liječenju raka mokraćnog mjehura:
- Intravezikalna (lokalna) kemoterapija – lijekovi se dostavljaju u mjehur kroz kateter koji je umetnut kroz uretru. Na ovaj način uništavaju se samo površinske tumorske stanice, ali ne i tumorske stanice u stjenci mjehura ili tumorske stanice koje su se proširile na druge organe
- Sistemska kemoterapija – kemoterapija koja djeluje na cijelo tijelo. Obično kombinacija ovih lijekova djeluje bolje nego jedan lijek sam. Kemoterapija se može primjenjivati prije kirurške operacije mokraćnog mjehura (neodajuvantna terapija) ili nakon kirurške operacije mokraćnog mjehura (adjuvantna terapija).
Imunoterapija koristi prirodnu obranu tijela u borbi protiv raka poboljšavajući sposobnost imunološkog sustava da napada stanice raka. Može se davati lokalno ili za cijelo tijelo:
Ciljana terapija je oblik liječenja kojim se cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koji pridonose rastu i preživljavanju raka. Ovom vrstom liječenja se blokira rast i širenje stanica raka te pokušava ograničiti oštećenje zdravih stanica.
Genska terapija je tretman kojim se mijenja genetski kod stanica kako bi im se na taj način poboljšale određene funkcije. Može se koristiti za treniranje imunološkog sustava da pronađe i uništi stanice raka ili za zaštitu stanica od nuspojava liječenja raka. Obično se primjenjuje kod pacijenata s neinvazivnim rakom mokraćnog mjehura.
Radioterapija podrazumijeva primjenu visokoenergetskih rendgenskih zraka ili drugih čestica za uništavanje stanica raka. Terapija zračenjem raka mokraćnog mjehura obično se koristi u kombinaciji sa sistemskom kemoterapijom.
