Radioterapija podrazumijeva liječenje raka rendgenskim zrakama visoke razine energije ili drugim česticama u cilju uništavanja stanica raka.

Radioterapijom se mogu liječiti različite vrste raka te se može koristiti u kombinaciji s drugim tretmanima raka (kemoterapija i/ili kirurška operacija).

Radioterapija djeluje na način da oštećuje stanični DNK pa stanice prestanu rasti ili se uništavaju. Radioterapija je obično lokalna terapija za razliku od kemoterapije.

Radioterapija se može primijeniti kao primarna terapija, prije drugih tretmana kao što je kirurška operacija s ciljem smanjenja tumora (neoadjuvantna radioterapija), poslije drugih tretmana u cilju uništavanja preostalih stanica raka (adjuvantna radioterapija), radi ublažavanja simptoma raka (palijativna radioterapija).

Radioterapija se koristi za liječenja različitih vrsta raka te se može primijeniti za liječenje metastatskih vrsta raka te recidiva.

Najčešća vrsta terapije zračenjem je terapija vanjskim snopom zračenja kojeg stvara uređaj koji se nalazi izvan tijela pacijenta. Uređaj se naziva linearni akcelerator, koji proizvodi snop zraka za terapiju rendgenskim ili fotonskim zračenjem.

Većina tretmana radioterapijom provodi se svaki radni dan tijekom nekoliko tjedana.

Vrste radioterapije vanjskim snopom zraka su:

• Trodimenzionalna komformna terapija zračenjem (3D-CRT) – tijekom ove vrste terapije zračenjem 3 – dimenzionalne slike raka stvaraju se pomoću kompjutorizirane tomografije (CT) ili magnetske rezonancije (MRI). Tim za liječenje koristi ove slike za usmjeravanje zraka. Ovom tehnikom omogućuje se primjena viših doza zračenja te smanjenje oštećenja zdravog tkiva. Time se smanjuje rizik od nuspojava.
• Terapija zračenjem s moduliranim intenzitetom (IMRT) – predstavlja složeniji oblik terapije zračenjem te se tijekom terapije mijenja intenzitet zračenja. Tumor se cilja i izbjegava zdravo tkivo bolje nego kod konvencionalnog 3D – CRT
• Protonska terapija – koriste se protoni umjesto X zraka. Pri visokoj energiji protoni mogu uništiti stanice raka. Za razliku od rendgenskih zraka kod protonske terapije vrlo mala doza zračenja prelazi iza tumora čime se znatno smanjuje oštećenje okolnog tkiva. Trenutno se koristi za liječenje određenih vrsta raka.
• Slikovno vođena radioterapija (IGRT) – tijekom liječenja zračenjem koristi se snimanje gdje se slike snimaju neposredno prije i tijekom tretmana i uspoređuju se slikama snimljenim prije početka tretmana. Ovo pomaže liječnicima da pozicioniraju zračenje što je preciznije moguće.
• Stereotaktička terapija zračenjem (SRT) – ovim tretmanom isporučuje se velika i precizna doza zračenja na malo područje tumora. Pacijent mora ostati vrlo miran, Često se primjenjuje i u obliku jednog tretmana ili u manje od 10 tretmana.

Druga vrsta radioterapije je interna radioterapija te se još naziva brahiterapija. Podrazumijeva da se radioaktivni materijal stavlja izravno u rak ili okolno tkivo. Implantati mogu biti trajni ili privremeni.

Vrste interne radioterapije su:

• Trajni implantati – malene čelične sjemenke koje sadrže radioaktivni materijal. Kapsule su veličine zrna riže te većinu radioterapije isporučuju oko područja implantata. Međutim, nešto zračenja može izaći iz tijela pacijenta što zahtjeva sigurnosne mjere za zaštitu drugih osoba od izloženosti zračenju. Tijekom vremena implantati gube radioaktivnost.
• Privremena interna terapija zračenjem – ova vrsta terapije može se dati iglom kroz cjevčicu koja se zove kateter i kroz posebne aplikatore. Zračenje ostaje u tijelu od nekoliko minuta do nekoliko dana. Većina ljudi prima unutarnju terapiju zračenjem samo nekoliko minuta.

Druge mogućnosti terapije zračenjem:

• Intraoperativna terapija zračenjem – primjena radioterapije tijekom kirurške operacije primjenom vanjskog ili unutarnjeg zračenja. Ova tretman je koristan kada su vitalni organi blizu tumora.
• Sistemska terapija zračenjem – pacijenti gutaju ili primaju injekciju radioaktivnog materijala kojim se ciljaju stanice raka. Radioaktivni materijal napušta tijelo putem urina, sline i znoja. Primjer sustavne terapije zračenjem je terapija radioaktivnim jodom za rak štitnjače.
• Radioimunoterapija – terapija koja se koristi monoklonskim antitijelima koji su proteini koje privlače vrlo specifični markeri izvan stanica raka kako bi isporučili zračenje direktno do tumora. Primjer je Zevalin koji se koristi u liječenju nekih limfoma.
• Radiosenzibilizatori i radioprotektori – radiosenzibilizatori su tvari koje pomažu radioterapiji da bolje uništi tumore. Radioprotektori su tvari koje štite zdrava tkiva u blizini područja liječenja.

Sigurnost terapije zračenjem za pacijente i njihove obitelji

Radioterapija se koristi više od 100 godina kao jedan od načina liječenja raka. Kao i drugi načini liječenja raka i radioterapija uzrokuje nuspojave.

Većina ljudi ne osjeća nikakvu bol za vrijeme tretmana radioterapijom. Nakon većeg broja tretmana radioterapijom može se kod pacijenata pojaviti nelagoda, promjene na koži ili druge nuspojave ovisno o tome gdje se u tijelu provodi tretman. Tijekom terapije vanjskim snopom zračenja pacijent ne emitira nikakvo zračenje nakon tretmana. Sva radijacija ostaje u sobi za liječenje.

S druge strane, interna radioterapija dovodi do toga da pacijent emitira zračenje nakon tretmana. Kao rezultat toga, posjetitelji bi se trebali pridržavati sigurnosnih mjera.

Nuspojave uslijed radioterapije nastaju zbog oštećenja zdravih stanica i tkiva u blizini područja liječenja. Reakcije na radioterapiju često počinju tijekom drugog ili trećeg tjedna liječenja.

Uobičajene fizičke nuspojave radioterapije su:

• Promjene na koži – kod nekih pacijenata može se pojaviti osjećaj suhoće, svrbež, mjehurići ili ljuštenje kože na području koje se liječi. Te promjene obično nestaju nekoliko tjedana nakon završetka zračenja.
• Umor – razina umora može se povećati ako pacijent prima više od jedne vrste liječenja.
• Dugotrajne nuspojave – većina nuspojava nestaje nakon liječenja. Neke nuspojave se nastavljaju, vraćaju ili razvijaju kasnije. Jedan mogući kasniji učinak terapije zračenjem je razvoj drugog raka. Rizik od ovog kasnog učinka je nizak.