Rak debelog crijeva jedan je od vodećih uzroka smrtnosti od raka u svijetu te nažalost sve više mlađih osoba obolijeva od ove zloćudne bolesti.
Nedavno provedeno istraživanje otkrilo je da redovita tjelovježba može pomoći osobama koje su preživjele rak debelog crijeva da žive duže, a u nekim slučajevima čak i duže od osoba koje nisu nikad imale dijagnozu raka debelog crijeva. Važna poruka je da je bilo kakva razina aktivnosti bolja od neaktivnosti.
U anketi je sudjelovalo gotovo 3000 pacijenata oboljelih od raka debelog crijeva koji su odgovarali na pitanja o navikama vježbanja prije i nakon liječenja. Otkriveno je da je redovita tjelovježba napravila veliku razliku za pacijente kojima je prošlo tri godine od završetka liječenja i koji su bez znakova bolesti. Ovi pacijenti ne samo da su imali bolje ukupno preživljavanje ako su bili fizički aktivniji nego se čak pokazalo da imaju malo bolje ukupno preživljavanje u usporedbi s općom populacijom. Čak su i pacijenti kod kojih se rak vratio imali poboljšanja u preživljavanju ako su provodili redovitu tjelovježbu u usporedbi s pacijentima koji su bili najmanje fizički aktivni. Pacijenti koji su uvidjeli koristi vježbali su u ekvivalentu hodanja od oko sat vremena tempom od 3 -5 km/h oko šest dana u tjednu.
Kathryn Schmitz, znanstvenica za primjenu tjelovježbe u onkologiji na sveučilištu u Pittsburghu (SAD), jako vjeruje u moć tjelovježbe kako za smanjenje rizika od umiranja od raka debelog crijeva tako i za sprječavanje nastanka ove vrste zloćudnog tumora. Ona smatra da ne postoji ništa drugo što je pod kontrolom pacijenata, a što je moćnije za smanjenje smrtnosti od raka debelog crijeva od tjelesne aktivnosti. Znanstvenici još uvijek pokušavaju shvatiti zašto je to tako, odnosno koji su mehanizmi važni. No gospođa Schmitz smatra da dokazi dobiveni na životinjskim modelima upućuju na to da fizička aktivnost pokreće niz kemijskih reakcija u ljudskim stanicama koje promiču zdravlje na više načina.
Kod sjedalačkog načina života imunološki sustav ne radi dobro, a stanice su sklonije upalama što može uzrokovati njihovu mutaciju. Ali ukoliko se redovito vježba upala se smanjuje i imunološka reakcija je bolja. Tjelovježba također može poboljšati osjetljivost na inzulin (potrebna manja količina inzulina za reguliranje razine glukoze u krvi), a inzulin igra važnu ulogu u poticanju rasta stanica raka debelog crijeva.
Iako znanstvenici još uvijek ne znaju točno što pokreće „alarmantni porast“ raka debelog crijeva kod osoba mlađih od 50 godina istraživanje sugerira da je rak debelog crijeva snažno povezan s nekoliko promjenjivih čimbenika načina života poput prehrane i tjelesne aktivnosti. Od svih ovih čimbenika za tjelovježbu postoji najviše podataka koji podupiru njezinu zaštitnu funkciju kako u smislu razvoja raka debelog crijeva tako i u smislu preživljavanja od ove zloćudne bolesti. Iako je tjelovježba korisna u bilo kojoj životnoj dobi svakako je bolje krenuti vježbati što ranije.
Smatra se da ukoliko se s tjelovježbom započne u djetinjstvu i adolescenciji tada postoji veliki značaj za zaštitu od rizika nastanka raka debelog crijeva u odrasloj dobi. Smjernice Američkog društva za borbu protiv raka (engl. American Cancer Society) preporučuju 150 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno kako bi se smanjio rizik od nastanka raka.
Ali ukoliko netko za početak uspije vježbati 60 ili 90 minuta tjedno onda je i to pobjeda. Za početak je i ustati s kauča pobjeda.
