(Tekst pregledan od strane liječnika specijalista iz područja onkologije)

Multipli mijelom nastaje iz vrste bijelih krvnih stanica koje se nazivaju plazma stanice. Razvija se kada se normalna plazma stanica promijeni u stanicu mijeloma koja se može nekontrolirano razmonožavati.

Simptomi multiplog mijeloma uključuju bol u kostima ili prijelome, bol u leđima, česte infekcije, gubitak težine, umor i druga stanja.

Multipli mijelom se dijagnosticira pretragama krvi, urina, koštane srži i slikovnom dijagnostikom. Bolest se može klasificirati kao „tinjajući mijelom“ koji se obično pomno prati i „aktivni mijelom“ koji zahtjeva liječenje. Iako je multipli mijelom rijedak rak pojavnost raste kako populacija stari. Multipli mijelom trenutno nije izlječiv, ali bolest se može godinama učinkovito kontrolirati.

Liječenje „aktivnog mijeloma“ može uključivati kemoterapiju, inhibitore proteasoma, lijekove za modificiranje imunološkog sustava ili transplataciju matičnih stanica. Terapije mogu dovesti bolest u remisiju, ali se bolest često vraća.

Prognoza za osobe oboljele od multiplog mijeloma ovisi o mnogim čimbenicima: drugi zdravstveni problemi koje pacijent ima, koliko se mijelom proširio, koji je specifični tip i podtip mijeloma.

U zadnjih dvadesetak godina ostvaren je veliki napredak u prognozi bolesti zahvaljujući razvoju novih učinkovitijih lijekova. Ukupna petogodišnja stopa preživljenja za osobe s aktivnim multiplim mijelomom u SAD-u stalno se povećavala tijekom vremena da bi danas bila viša od 55 %. Važno je naglasiti da se i najnovija statistika o preživljenju odnosi na mnoge pacijente koji nisu imali pristup najnovijim terapijama. Stoga se očekuje da će se stopa preživljenja još više povećavati.

Postoji nekoliko vrsta novih lijekova za liječenje multiplog mijeloma, koji spadaju u imunoterapiju, a koji su razvijeni u posljednja dva desetljeća:

• Terapija monoklonskim antitijelima – Umjetno stvoreni proteini koji djeluju poput antitijela koje stvara ljudski imunološki sustav. Antitijela se vežu na druge proteine zvane antigeni kojih ima u izobilju na površini stanica mijeloma. Nakon toga se angažiraju drugi dijelovi imunološkog sustava s ciljem uništavanja stanica raka koje sadrže ciljani antigen. Najznačajnije monoklonsko antitijelo je daratumumab (Darzalex) i odobrenje tog lijeka je uveliko promijenilo praksu liječenja mijeloma.

• CAR T stanična terapija – podrazumijeva izolaciju imunoloških T stanica iz krvi pacijenta te potom njihovu genetsku modifikaciju u laboratoriju kako bi na svojoj površini proizvele tkz. kimeričke receptore. Takvi receptori omogućuju T stanicama prepoznavanje tumorskih stanica i vezivanje na proteine koje su tumorske stanice izložile na svojoj površini. CAR T stanice koje su se istraživale uglavnom su ciljale na BCMA protein i bile su namijenjene liječenju odraslih s relapsom ili refraktornim multiplim mijelomom (koji se teško liječi). Novija ispitivanja testiraju CAR T terapiju koja cilja na protein nazvan GPRC5D. Uvijek je važno imati više od jednog antigena za ciljanje, osobito ako lijekovi usmjereni na prvi antigen prestanu djelovati.

• Terapija bispecifičnim antitijelima – relativno nova klasa lijekova za multipli mijelom. Jedan dio antitijela prepoznaje antigen na pacijentovim vlastitim T stanicama (kao što je CD3), a drugi dio antitijela prepoznaje antigen na stanici mijeloma (kao što su BCMA, GPRC5D ili FcHR5). Lijek se koristi za pacijente s multiplim mijelomom kod kojih ne djeluju druge terapije te pokazuje izvanredne rezultate kod pacijenata kod kojih je rak prestao reagirati ili je napredovao nakon najmanje tri ili četiri prethodne terapije. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) do sad je odobrila tri bispecifična antitijela na temelju ohrabrujućih rezultata kliničkih ispitivanja. Iako su neke od CAR T terapija imale sličan uspjeh u liječenju postoji značajna razlika: kod CAR T terapije potrebno je ukloniti T stanice iz pacijenta, obraditi ih u laboratoriju kako bi prepoznale antigen te ih zatim ponovno unijeti u tijelo pacijenta što sve može trajati šest ili sedam tjedana. S druge strane bispecifična antitijela su oblik gotove terapije koja se pacijentu može odmah dati. U novijim ispitivanjima testira se primjena bispecifičnih antitijela ranije u procesu liječenja pacijenta i to u kombinaciji s drugim terapijama.

U budućnosti će veliki izazov predstavljati visokorizični pacijenti, to jest pacijenti s agresivnom bolesti koja se vrlo brzo vraća. To je otprilike četvrtina pacijenta s multiplim mijelomom za koje trenutno ne postoje učinkovite terapije. Za standardno rizične pacijente postoje dobri rezultati pogotovo s novijim lijekovima, ali liječenje traje dugo. Također se razmatraju moguće intervencije kod pacijenata s tkz. „tinjajućim mijelomom“ u smislu modificiranja prehrane i mijenjanja mikrobioma kako bi se smanjio rizik od progresije bolesti.

Dakle, multipli mijelom trenutno nije izlječiv, ali se može uspješno godinama kontrolirati lijekovima. Novi lijekovi razvijeni u posljednja dva desetljeća značajno su poboljšali prognozu oboljelih. Tri bisepcifična antitijela (oblik imunoterapije) nedavno je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove.

HZZO je ove godine donio odluku o uvođenju na listu lijeka daratumumab (monoklonsko antitijelo) za liječenje bolesnika s novodijagnosticiranim multiplim mijelomom koji nisu prikladni za autolognu transplataciju matičnih stanica. Iako je to to sjajna vijest za mnoge pacijente s dijagnozom multiplog mijeloma ipak, nažalost, nije donesena odluka o dostupnosti lijeka za pacijente u relapsu, kada se bolest vrati, bez obzira da li je to prvi put ili kod nekih drugi, treći ili četvrti put. Prema mišljenju udruge Mijelom CRO time se značajno ugrožava ishod liječenja i te se bolesnike stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na pacijente u ostalim zemljama EU

Nadamo se da će svim pacijentima s dijagnozom multiplog mijeloma u Hrvatskoj uskoro biti dostupne sve najnovije terapije koje su već dostupne pacijentima u mnogim drugim državama svijeta i EU.

Izvor: link za izvor