Postoji mnogo mitova o hrani od soje i raku dojke, ali dobra vijest za sve koji vole soju je da je ona sigurna za konzumaciju.
Mit: Soja povećava rizik od nastanka raka dojke
Studije ne povezuju konzumaciju soje s povećanim rizikom od nastanka raka dojke. U stvari, studije pokazuju da izoflavoni soje mogu smanjiti rizik od nastanka raka dojke. Dakle, sigurno je proizvode od soje uključiti u konzumaciju kao dio zdrave prehrane, čak i nakon dijagnoze raka dojke.
Izoflavoni su prirodni biljni spojevi koji se nalaze u hrani od soje. Oni su vrsta fitoestrogena ili biljni estrogen. Imaju sličnu kemijsku strukturu kao i ljudski estrogen, ali oni funkcioniraju drugačije u ljudskom tijelu.
Mit je nastao jer izoflavoni soje imaju strukturu sličnu estrogenu. Pogrešno se mislilo da soja može stimulirati stanice raka jer oponaša estrogen. Znanstvenici danas znaju da se izoflavoni i estrogen razlikuju po tome kako stupaju u interakciju s estrogenskim receptorima (proteini na stanicama) u tijelu i da su izoflavoni zapravo korisni.
Izoflavoni se vežu na estrogenske receptore, potencijalno djelujući kao supresor tumora (suzbijanje tumora). Izoflavoni mogu „uključiti“ gene koji usporavaju rast ili uništavaju stanice raka. Osim toga, izoflavoni mogu podržavati antioksidativnu obranu tijela i popravak DNK stanica što može pomoći u zaštiti od raka.
Mit: Hrana od soje mora se izbjegavati
Studije provedene na ženama kojima je dijagnosticiran rak dojke pokazuju bolje ishode s umjerenom konzumacijom hrane od soje. Obično se radi o jednoj ili dvije standardne porcije soje dnevno. Konzumacija na dnevnoj bazi više od ove količine hrane od soje ne povezuje se s dodatnim poboljšanjima.
Što je porcija? Studije koje koriste naziv „jedna ili dvije porcije“ hrane od soje kažu da svaka porcija ima oko 7 grama proteina i 25 grama izoflavona. Primjeri jedne standardne porcije hrane od cjelovite soje: 1/3 šalica sira od soje (tofu), 1/2 šalice tempeha (fermentirani proizvod od soje), 1/2 šalice oljuštenog edamama (mlade nepotpuno zrele mahune soje), 1 šalica sojinog mlijeka, 3/4 šalice sojinog jogurta.
Mit: Cjelovita zrna soje su u redu, ali treba izbjegavati prerađenu hranu od soje
Prerađena hrana od soje kao što su vegetarijanski hamburgeri i sojine proteinske pločice mogu biti dio zdrave prehrane i često osiguravaju unošenje proteina u prehranu. Međutim, oni se ne računaju kao „porcija“ hrane od soje (izraz koji se koristi u kliničkim studijama) jer obično imaju niže razine izoflavona i vlakana u usporedbi s cjelovitom hranom od soje kao što je tofu ili edamame.
Globalno izvješće o osobama koje su preživjele rak dojke ocijenilo je da postoje ograničeni dokazi da je konzumacija soje povezana s većim preživljavanjem i smanjenim recidivom uključujući žene koje imaju ER+ rak dojke.
Zaključno, ukoliko netko voli namirnice od soje može ih slobodno uključiti u prehranu. Da bi se dobio cijeli opseg hranjivih tvari i prirodnih spojeva iz soje, potrebno je odabrati hranu poput sira od soje (tofu), tempeha, mladih mahuna od soje (edamame) i sojinog mljeka prije nego npr. hamburgere od soje.
