FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA:
Uzrok kronične mijeloične leukemije je nepoznat, iako postoji saznanje o tome kako se bolest razvija iz genetskih promjena u stanicama koštane srži. Čimbenici iz okoline uzrokuju samo mali broj dijagnoza ove bolesti. Također se čini da obiteljska povijest nema ulogu u razvoju bolesti.
Slijedeći čimbenici mogu povećati rizik od nastanka kronične mijeloične leukemije:
Dob – prosječna dob osoba kojima je dijagnosticirana kronična mijeloična leukemija je oko 64 godine. Bolest nije uobičajena kod djece.
Spol – muškarci u odnosu na žene imaju nešto veću vjerojatnost za nastanak ove bolesti
Simptomi i znakovi
Kronična mijeloična leukemija obično sporo napreduje, što znači da se simptomi možda neće pojaviti dugo vremena. Simptomi su obično u početku blagi i postupno se pogoršavaju. Ljudi s ovom bolesti često nemaju nikakve simptome.
Dakle, osobe s kroničnom mijeloičnom leukemijom mogu imati slijedeće simptome ili znakove:
- Umor ili slabost (nedostatak zraka tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti)
- Vrućica
- Pretjerano znojenje (osobito noću)
- Gubitak težine
- Oticanje abdomena ili nelagoda zbog povećane slezene
- Osjećaj sitosti kad osoba nije puno pojela
- Svrbež
- Bol u kostima
- Krvarenje
DIJAGNOSTIKA
Slijedeći testovi mogu se koristiti kao pomoć u dijagnosticiranju kronične mijeloične leukemije:
- Krvne pretrage – kod većine osoba kronična mijeloična leukemija se dijagnosticira prije nego imaju bilo kakve simptome i to pretragom krvi koja se naziva kompletna krvna slika. Pretraga podrazumijeva brojanje različitih vrsta stanica u krvi. Osobe s kroničnom mijeloičnom leukemijom imaju visoke razine bijelih krvnih stanica. Kada je bolest napredovala također može postojati niska razina crvenih krvnih stanica (anemija) i visok ili nizak broj trombocita.
- Aspiracija i biopsija koštane srži – ova dva postupka su slična i često se izvode u isto vrijeme kako bi se ispitala koštana srž. Koštana srž ima čvrsti i tekući dio. Aspiracija koštane srži podrazumijeva korištenje igle za uzimanje uzorka tekućine koja sadrži stanice koštane srži. Biopsija koštane srži je uzimanje male količine čvrstog tkiva pomoću igle. Patolog zatim analizira uzorke.
- Molekularno testiranje – liječnik može preporučiti testiranje stanica leukemije na specifične gene, proteine i druge čimbenike jedinstvene za leukemiju. Rezultati ovih pretraga mogu pomoći u određivanju mogućnosti liječenja.
- Slikovni testovi – liječnici mogu koristiti ove testove kako bi otkrili utječe li leukemija na druge dijelove tijela. Na primjer, skeniranje kompjutoriziranom tomografijom (CT) ili ultrazvučni pregled ponekad se koriste za pregled i mjerenje veličine slezene kod osoba s kroničnom mijeloičnom leukemijom.
STADIJ I KLASIFIKACIJA
U cilju pomoći liječnicima kod planiranja liječenja i prognoze bolesti kronična mijeloična leukemija se dijeli u tri faze: kronična, ubrzana i eksplozivna.
- Kronična faza – krv i koštana srž sadrže manje od 10% nezrelih bijelih krvnih stanica. Ova faza može trajati nekoliko godina. Međutim, bez učinkovitog liječenja bolest može napredovati do ubrzane ili eksplozivne faze. Kod 90 % osoba kojima se dijagnosticira kronična mijeloična leukemija bolest je u kroničnoj fazi.
- Ubrzana faza – većina bolesnika u ovoj fazi ima 10 do 19 % nezrelih bijelih krvnih stanica u krvi i koštanoj srži ili više od 20 % bazofila u perifernoj krvi. Bazofili su posebna vrsta bijelih krvnih stanica.
- Eksplozivna faza – u krvi ili koštanoj srži ima 20 % ili više nezrelih bijelih krvnih stanica i teško je kontrolirati broj bijelih krvnih stanica. Bolesnici u ovoj fazi često imaju povišenu temperaturu, povećanu slezenu, gubitak na težini i općenito se ne osjećaju dobro.
LIJEČENJE
Terapija lijekovima:
Sistemska terapija podrazumijeva uporabu lijekova za uništavanje stanica raka. Vrste sistemskih terapija koje se koriste za liječenje kronične mijeloične leukemije su: ciljana terapija, kemoterapija, imunoterapija
Ciljana terapija – terapija koja cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenje blokira rast i širenje stanica rak, dok istovremeno ograničava oštećenje zdravih stanica.
Kemoterapija – uporaba lijekova za uništavanje stanica raka obično zaustavljanjem sposobnosti stanica raka da rastu i da se dijele.
Imunoterapija – naziva se i biološka terapija te je osmišljena za jačanje prirodne obrane tijela u borbi protiv raka.
Ostale terapije:
Transplatacija matičnih stanica (transplatacija koštane srži) – medicinski postupak u kojem se koštana srž koja sadrži leukemiju zamjenjuje visokospecijaliziranim stanicama (hematopoetske matične stanice) koje se razvijaju u zdravu koštanu srž. Hematopoetske matične stanice su krvotvorne stanice koje se nalaze i u krvotoku i u koštanoj srži. Iako je transplatacija koštane srži jedini tretman kojim se može izliječiti kronična mijeloična leukemija sve se rjeđe koristi jer ima dosta nuspojava. Postoje dvije vrste transoplatacija matičnih stanica ovisno o izvoru zamjene krvnih matičnih stanica: alogena (ALLO) i autologna (AUTO). Alogena koristi donirane matične stanice, dok autologna koristi vlastite matične stanice pacijenta. U oba tipa cilj je uništiti stanice raka u srži, krvi i drugim dijelovima tijela pomoću kemoterapije i/ili terapije zračenjem, a zatim omogućiti zamjenskim matičnim stanicama krvi da stvore zdravu koštanu srž. Za liječenje kronične mijeloične leukemije koriste se samo alogene transplatacije.
