Sudjelovanje u iskrenom dijalogu s pacijentima predstavlja važan klinički izazov vezano uz brz napredak u primjeni terapija za ozbiljna medicinska stanja kao što je rak. Ozbiljno bolesni pacijenti i članovi njihovih obitelji uz fizičku suočavaju se i s intenzivnom emocionalnom patnjom. Pri tome čak i jedna pogrešna riječ može potaknuti strah kod pacijenata i članova njihovih obitelji te na taj način poništiti učinkovitost zajedničkog donošenja odluka u vezi plana liječenja pacijenata.
Znanstvenici smatraju da liječnici u procesu liječenja pacijenata moraju usvojiti tkz. „suosjećajnu komunikaciju“. Pri tome su identificirali riječi koje se nikad ne bi trebale izgovarati pred ozbiljno bolesnim pacijentima.
Prema profesoru dr. Leonard Berryu sa sveučilišta Texas A&M (SAD) kod teško bolesnih pacijenata i članova njihovih obitelji je razumljivo prisutan strah te oni obraćaju veliku pažnju na svaku riječ koju će njihov liječnik izgovoriti. Ozbiljna bolest ne podrazumijeva samo fizičku već i emocionalnu patnju. Ponašanje liječnika, uključujući njegovu verbalnu i neverbalnu komunikaciju, može pogoršati ili ublažiti emocionalnu patnju. Profesor dr. Berry naglašava da liječnici često prilikom priopćavanja važnih informacija pacijentima pokazuju neosjetljivost i pri tome nisu svjesni da su možda bespotrebno uznemirili ili čak uvrijedili pacijenta.
Pacijenti i članovi njihovih obitelji moraju se osjećati „psihološki sigurno“ u komunikaciji s liječnicima uključujući mogućnost izražavanja zabrinutosti i strahova u vezi s predloženim planom liječenja. Znanstvenici smatraju da ukoliko liječnici u odgovoru na pitanja pacijenta koriste pogrešne riječi to može negativno utjecati na samopouzdanje pacijenata i članova njihovih obitelji u smislu da slobodno govore i izražavaju svoje stavove.
Prema istraživanjima postoje riječi koje liječnici nikad ne bi smjeli koristiti u komunikaciji s pacijentima jer one na određeni način sprječavaju pacijente da izraze svoje mišljenje koje je inače jako važno za donošenje optimalnih odluka o njihovoj medicinskoj skrbi.
Istraživanjem su utvrđene slijedeće riječi i fraze koje liječnici nikad ne bi trebali koristiti u komunikaciji s ozbiljno bolesnim pacijentima te njihove alternative:
- „Ne postoji ništa drugo što možemo učiniti“
Alternativa: „Terapija X je bila neučinkovita u kontroli raka, ali još uvijek imamo priliku usredotočiti se na terapije koje će poboljšati vaše simptome i nadamo se kvalitetu vašeg života.“
(Čak ukoliko nema izgleda za izlječenje liječnik može pacijentu prenijeti poruku da će mu se i dalje omogućiti što je moguće bolja terapija)
- „Neće joj biti bolje“
Alternativa: „Zabrinut sam da joj neće biti bolje“
(Zamijeniti negativnu prognozu s izrazom zabrinutosti zbog loše prognoze)
- „Odustajemo od liječničke skrbi“
Alternativa: „Možemo se usredotočiti na njegovu kvalitetu života radije nego da ustrajemo na trenutnom liječenju koje ne daje rezultate“
(Liječnici nikada „ne prestaju“ sa skrbi jer bi to inače moglo implicirati „odustajanje“ ili „uskraćivanje“ usluga pacijentima ili članovima njihovih obitelji. Potrebno je objasniti prednost fokusiranja na novi cilj zdravstvene skrbi)
- „U terminalnoj je fazi“
Alternativa: „Zabrinut sam da umire“
- „Želite li da učinimo sve što možemo?“
Alternativa: „Razgovarajmo o dostupnim opcijama ukoliko se situacija pogorša“
(Umjesto da se koristi sugestivno pitanje koje možda nije usklađeno s vrijednostima ili ciljevima pacijenta na ovaj način se pacijenta poziva na dijalog)
- „Sve će biti dobro“
Alternativa: „Tu sam da vam pružim podršku tijekom ovog procesa“
(Potrebno je pacijentu pružiti podršku koja je realna i humana)
- „Treba se boriti“
Alternativa: „Zajedno ćemo se suočiti s ovom teškom bolesti“
(Potrebno je izbjegavati sugestiju da se samo voljom može nadvladati bolest. Pacijenti se mogu osjećati kao da su iznevjerili svoju obitelj ako se ne oporave – „da se je više borila mogla je pobijediti“)
- „Što bi on želio?“
Alternativa: „Da je mogao ćuti sve ovo što bi pomislio?“
(„Željeti“ je često loše definirana riječ u bolničkom okruženju i ono što obitelji pretpostavljaju da bi pacijent želio može biti nemoguće“)
- „Ne znam zašto ste toliko dugo čekali da dođete“
Alternativa: „Drago mi je da ste došli“
(Okrivljavanje pacijenta i na taj način izazivanje više zabrinutosti kod pacijenta je neproduktivno. Potrebno se je usredotočiti na ono što se može realno učiniti u danim okolnostima)
- „Što su vaši prijašnji liječnici radili/razmišljali?“
Alternativa: „Drago mi je da ste došli po drugo mišljenje. Pogledajmo vašu dokumentaciju da vidimo što možemo dalje poduzeti“
(Usredotočiti se na ono što je još moguće. Poduzeti slijedeće pozitivne korake umjesto klevetati kolege liječnike čija će suradnja možda biti potrebna u procesu liječenja pacijenta)
U jednoj od provedenih studija vezanih za onkološku skrb liječnici su naveli da u komunikaciji s pacijentima nikad ne bi upotrijebili slijedeće riječi ili fraze:
„Nemojmo sada brinuti o tome“ je izraz kojim se ne odgovara na zabrinutost pacijenta
„Imate sreće što je tek drugi stadij bolesti“ izraz kojim se pretpostavlja da bi pacijent trebao osjećati zahvalnost bez da mu se ostavlja prostor za njegovu zabrinutost i strah od raka.
Prema dr. Berryu zdravstveni djelatnici bi trebali započeti dijalog s pacijentima pozivajući na iskrena, promišljena pitanja i odgovore pacijenata i članova njihovih obitelji. Trebali bi naučiti kako prepoznati riječi i fraze koje nenamjerno dovode do straha, vrijeđaju ili umanjuju slobodu izbora te raditi na ponovnom osmišljavanju vlastite komunikacije. Liječnici bi trebali poticati pacijente na komunikaciju i to postavljanjem jednostavnih pitanja kao što su: „Koja pitanja imate za mene?“ umjesto „Imate li pitanja?“, čime se poziva pacijente na iskreni razgovor.
Razumljivo je da je u medicinskim školama i na medicinskim fakultetima naglasak na znanosti o medicini, ali je isto tako važno uključiti komunikacijsku obuku u nastavni plan i program. Također je neprocjenjivo i mentorstvo jer iskusniji liječnici mogu podijeliti tehnike komunikacije za koje smatraju da su uspješne, a koje treba izbjegavati.
Izvor: https://medicalxpress.com/news/2024-11-doctors-words-patients.html?utm_source=nwletter&utm_medium=email&utm_campaign=daily-nwletter; https://www.mayoclinicproceedings.org/action/showPdf?pii=S0025-6196%2824%2900256-8
