Internet je pun tzv. „čudotvornih lijekova“ i navodnih sigurnih i dokazanih načina za prevenciju raka tako da se u praksi događa da pojedinci potiču onkološke pacijente da ih isprobaju u nadi da će se izliječiti.
Također se događa da neki onkološki pacijenti, koji su zabrinuti da konvencionalne znanstveno dokazane medicinske terapije neće djelovati ili smatraju da će njihova primjena dovesti do težih nuspojava, traže terapije čija djelotvornost nije potkrijepljena znanstvenim dokazima te njihova primjena čak može biti iznimno opasna po zdravlje pacijenata.
Tijekom vremena neizvjesnosti i tjeskobe kroz koju prolaze onkološki pacijenti u procesu liječenja razumljivo je da je svaka nada za lijekom primamljiva, čak iako djelotvornost takvog lijeka nije znanstveno dokazana,
Usred sve veće sklonosti prirodnim proizvodima za jačanje općeg zdravstvenog stanja pacijenti se često suočavaju s bezbrojnim dezinformacijama. Unatoč tome, oni traže prirodne lijekove za suzbijanje ili sprječavanje ponovnog pojavljivanja raka. Često zagovornicima takvih proizvoda nedostaje stručnost iz medicine i onkologije.
Poseban je problem kada pacijenti odgađaju konvencionalno liječenje kako bi istražili takve terapije. U takvom slučaju se može dogoditi da je rak već metastazirao kad pacijenti potraže konvencionalno liječenje.
Cilj članka je iznijeti pravu istinu o četiri visoko publicirane i znanstveno nedokazane terapije: Ulje kanabisa, ricinusovo ulje, laetril i prehrana temeljena na manipulaciji pH vrijednosti.
Ulje kanabisa
O ulju kanabisa često se govori kao lijeku za uništavanje i smanjenje zloćudnih tumora te se isto tako spominje kao lijek za dijabetes, artritis, migrene, nesanicu, infekcije i mnoge druge bolesti. Naziva se još i ulje marihuane ili ulje konoplje te se ekstrahira iz biljke marihuane često s većim udjelom sastojka poznatog kao CBD (kanabidiol) koji ima manji psihoaktivni učinak od poznatijeg spoja THC (tetrahidrokanabiol).
Dok su mnogim državama komercijalno dostupni navedeni sastojci kanabisa u cilju smanjenja nuspojava povezanih s liječenjem raka kao što su mučnina i povraćanje te za poboljšanje apetita, nijedno kliničko ispitivanje nije pokazalo da proizvodi od kanabisa mogu liječiti rak. Dakle, tvrdnje da ulje kanabisa liječi rak su neutemeljene i baziraju se na oskudnim istraživanjima provedenim na miševima i u laboratorijima. Možda i najvažnije, sastojci kanabisa mogu spriječiti stvaranje enzima koji su pacijentima potrebni za metabolizam konvencionalnih lijekova protiv raka povećavajući tako njihovu toksičnost ili smanjujući njihovu djelotvornost.
Do sada nije provedena niti jedna studija na ljudima koja bi pokazala da ulje kanabisa može djelotvorno liječiti rak. Ako pacijenti koriste ulje kanabisa ili bilo koji drugi oblik kanabisa važno je da o tome obavijeste svoje liječnike kako bi im oni dali odgovarajuće smjernice. Prema smjernicama Američkog društva za kliničku onkologiju (ASCO) liječnici bi trebali preporučiti pacijentima da se kanabis ili kanabinoidi ne koriste kao terapija usmjerena na liječenje raka osim u kontekstu kliničkog ispitivanja.
Ricinusovo ulje
Ricinusovo ulje se od nedavno na internetu i društvenim mrežama promovira kao lijek protiv raka uz tvrdnje da može liječiti rak dojke lokalnom primjenom. Nema nikakvih dokaza da se ricinusovo ulje može koristiti za borbu protiv raka.
Potrebno je naglasiti činjenicu da prirodno ne znači uvijek sigurno. S obzirom da se društveni mediji pojavljuju kao sredstvo širenje ovakvih informacija važno je znati da ne treba uvijek vjerovati viralnim video zapisima.
Laetril
Laetril je prvi puta populariziran kao lijek protiv raka u Rusiji i SAD-u prije više od jednog stoljeća. To je trgovački naziv za pročišćeni oblik amagdalina, ekstrakta dobivenog od koštica marelice i nekih orašastih plodova i biljaka. Crijevni enzimi razgrađuju laetril i proizvode cijanid za koji zagovornici tvrde da ubija stanice raka i normalno tkivo ostavlja neoštećenim. Neki također tvrde da je laetril zapravo vitamin zvan B-17 i da nedostaci ovog vitamina mogu uzrokovati određene vrste raka.
Dakle, laetril se doista razgrađuje u cijanid, ali otrov ne pogađa selektivno samo stanice raka već također može nanijeti značajnu štetu po pitanju zdravlja ili čak može dovesti do smrti pacijenata. Kliničke studije provedene 1970-tih i 1980-tih pokazale su da laetril nije smanjio veličinu ili rast tumora već su neki pacijenti doživjeli trovanje cijanidom.
Nije dokazano da se laetril bori protiv raka već može predstavljati rizik od trovanja cijanidom. Ako će se amagdalin ikad razmatrati za upotrebu u lijekovima za borbu protiv raka trebao bi biti u modificiranom obliku budući da je oralna verzija toksična za normalne ljudske stanice i previše opasna za upotrebu.
Manipulacija pH vrijednostima putem prehrane
Na temelju znanstvenih opažanja da stanice raka napreduju u kiseloj okolini što znači niske razine pH vrijednosti neki ljudi tvrde da jako kisela hrana poput mesa, sira i žitarica povećava rizik od raka smanjenjem pH vrijednosti u krvi. Tvrde da konzumacija alkalne hrane poput voća, povrća i drugih proizvoda biljnog podrijetla obuzdava rast stanica raka podizanjem razine pH u krvi te ističu dobrobiti alkalne dijete.
Činjenica je da stanice raka stvaraju kiselo mikro okruženje zbog visoke stope metabolizma. One ne mogu živjeti u visoko alkalnom okruženju, ali ne mogu niti zdrave stanice. Ljudski organizam radi na održavanju razine pH konstantnim tako da promjena prehrane neće bitno promijeniti pH razinu krvi, koju reguliraju bubrezi i pluća bez obzira na hranu koja se konzumira.
Razina pH tjelesnih tekućina, poput sline i urina, privremeno se mijenja ovisno o hrani koju osoba konzumira, ali to ne utječe na pH razinu krvi odnosno na okruženje stanica raka u tijelu. Zapravo, svako značajno odstupanje u pH razini krvi može uzrokovati čak i po život opasna stanja poznata kao acidoza (nizak pH) ili alkaloza (visok pH).
Dakle, ne postoje dokazi koji podupiru ideju da promjena prehrane može promijeniti pH razinu krvi, a kamoli utjecati na rast raka. Promjena pH vrijednosti sline ne utječe na pH vrijednost krvi. Neki pacijenti mogu pokušati utjecati na pH vrijednost krvi pomoću određenih kemikalija, ali to može predstavljati ozbiljni rizik za zdravlje tih osoba.
Prirodne terapije raka treba promatrati s velikim oprezom jer većina njih nije potkrijepljena dokazima. Dobra vijest je da su znanstveno dokazane medicinske terapije sigurnije i djelotvornije nego ikad ranije. Nove vrste kemoterapije djeluju bolje uz značajno manje nuspojava i novi lijekovi ciljaju specifične mutacije u stanicama raka kako bi smanjili štetu na zdravim stanicama. Vrlo precizni oblici radioterapije uništavaju tumore, a pri tome čuvaju zdravo tkivo. Novi pristupi koriste vlastitu imunološku snagu tijela za uništavanje stanica raka. Isto tako, nove kirurške tehnike omogućuju sigurnije uklanjanje tumora uz smanjenje rizika od recidiva te uz smanjenje vremena oporavka pacijenta.
Izvor: https://www.mskcc.org/news/truth-behind-three-natural-cures
