U intervjuu su sudjelovale:
Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Sara Topić, magistra socijalnog rada, zaposlena u hrvatskom zdravstvenom sustavu
Zahvaljujemo vam se što ste pristali na intervju za naš onkološki portal. Pripremili smo nekoliko pitanja vezana uz ulogu socijalnih radnika u onkološkoj skrbi:
U vrhunskim svjetskim centrima za rak socijalni radnici, koji redovito sudjeluju u radu multidisciplinarnih timova za liječenje raka, imaju važnu ulogu u pružanju emocionalne i logističke podrške onkološkim pacijentima i članovima njihovih obitelji (npr. grupe za podršku, program žalovanja, obiteljski odnosi, smještaj pacijenata i članova obitelji u mjestu liječenja, prijevoz na terapije, financijski problemi, savjeti u vezi ostvarivanja različitih prava, povezivanje s resursima zajednice itd.). Zapravo, socijalni radnici pomažu onkološkim pacijentima u snalaženju tijekom cijelog procesa onkološke skrbi. Kakva je situacija u Hrvatskoj, odnosno koja je uloga socijalnih radnika u hrvatskom zdravstvenom sustavu?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Ulogu socijalnih radnika u hrvatskom zdravstvenom sustavu možemo podijeliti u nekoliko kategorija. Prva kategorija obuhvaća ulogu informatora koja se odnosi na informiranje pacijenata i članova njihovih obitelji o pravima pacijenata, pravima iz sustava socijalne skrbi, zdravstvene zaštite i slično. Također, socijalni radnik informira članove obitelji o potrebama pacijenata nakon otpusta iz bolnice i pružateljima usluga u lokalnoj zajednici. Druga kategorija je savjetodavna uloga koja podrazumijeva obavljanje svakodnevnih savjetodavnih razgovora s pacijentima i članovima njihovih obitelji. Sljedeća je uloga administratora koja uključuje obavljanje različitih administrativnih poslova kao što su prikupljanje socioanamnestičkih podataka, sastavljanje zapisnika i službenih bilješki o provedenim aktivnostima, rješavanje zdravstvenog osiguranja pacijenata, administracija u vezi s preminulim pacijentima koji nemaju obveznike uzdržavanja, dostava dokumentacije na traženje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: HZSR-a), upućivanje dopisa drugim dionicima lokalne zajednice (terenski izvidi, obavještavanje HZSR-a, terenski izvidi i sl.), reguliranje inozemnog zdravstvenog osiguranja za pacijente te vođenje evidencije o pacijentima (prijemi i otpusti, zdravstvena osiguranja i sl.). Posljednja uloga mogla bi se opisati kao uloga djelatnika za hitne intervencije jer se svakodnevno susrećemo s problemima hitnog smještaja beskućnika, hitnog smještaj starijih osoba koje se nemaju gdje vratiti nakon otpusta iz bolnice, obavještavanje policije i HZSR-a o hitnim situacijama (nasilje u obitelji, agresivni pacijenti i sl.). Ukratko, socijalni radnik u zdravstvenom sustavu može se usporediti s “žonglerom“ jer mora posjedovati sposobnost brzog prijelaza iz jedne uloge u drugu, odnosno ”žonglirati” između svih uloga s kojima se susreće tijekom radnog dana.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Uloga socijalnog radnika u zdravstvu u Hrvatskoj se ne razlikuje u velikoj mjeri od sustava rada u vrhunskim svjetskim centrima za rak. Ona predstavlja važan dio formalnog sustava podrške, za naše pacijente ali i za njihove članove obitelji. Socijalni radnik procjenjuje odnosno prikuplja i analizira podatke primjenjujući različite psihosocijalne metode i tehnike u cilju procjene potreba i tretmana kod bolesnih i kronično bolesnih punoljetnih i maloljetnih osoba. Provodi psihosocijalne intervencije sa članovima obitelji pacijenata, odnosno socijalno planiranje ovisno o kojoj se kliničkoj grupaciji pacijenata radi. Provodi terapijske aktivnosti – socioterapiju, individualan i grupni rad, savjetovanje. Surađuje sa zdravstvenim, obrazovnim, odgojno-obrazovnim, pravosudnim i svim drugim državnim i javnim ustanovama te udrugama u svrhu pružanja pomoći pacijentu i obitelji. U okviru multidisciplinarnog tima primjenjuje stručne postupke socijalnog rada u svrhu sudjelovanja pri dijagnostici i liječenju, sudjeluje u timskim ekspertizama. Također socijalni radnik u zdravstvu sudjeluje i u nastavnom i znanstveno-istraživačkom radu.
Koje usluge socijalni radnici zaposleni u hrvatskom zdravstvenom sustavu pružaju pacijentima, odnosno konkretno onkološkim bolesnicima i članovima njihovih obitelji? Možete li nam dati neki primjer?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Neke od specifičnih usluga koje socijalni radnici pružaju pacijentima, konkretno onkološkim bolesnicima i članovima njihovih obitelji, uključuju psihosocijalnu podršku, prvenstveno kroz podršku u prevladavanju emocionalnog stresa i strahova povezanih s dijagnozom. Također, socijalni radnici informiraju i educiraju pacijente o njihovim pravima iz sustava socijalne skrbi i zdravstvene zaštite te im konkretno pomažu pri ostvarivanju tih prava. Uz to, upućuju članove obitelji na izvore pomoći poput udruga i drugih organizacija koje se bave onkološkim bolesnicima.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Socijalni radnik je član onkološkog multidisciplinarnog tima za suportivno i palijativno liječenje, te ima važnu ulogu u pružanju podrške onkološkim pacijentima i članovima njihovih obitelji. Kroz proces liječenja izuzetno je važna emocionalna potpora oboljelom pacijentu, a onda također i njegovoj obitelji. Kad prođe prvotni šok zbog dijagnoze onda se prelazi na drugi korak, a koji uključuje rješavanje i savjetovanje vezano za rješavanje niza socijalnih i egzistencijalnih okolnosti u kojima se nalazi takav pacijent. Pružaju mu se potrebne informacije, vezane za materijalnu potporu, koju može ostvariti na temelju oštećenja zdravstvenog stanja, a zatim mu se ukazuje i na ostale materijalne potpore unutar sustava socijalne skrbi, ukoliko ispunjava za njih propisane uvjete. Osim navedenog postoje razni oblici izvaninstitucionalne skrbi i resursa koji su na raspolaganju i starijim i oboljelim pacijentima. Situacije su zbilja šarolike, ponekad se pacijenti nađu u takvim situacijama nakon oboljenja, zbog dugotrajnog bolovanja, gubitka posla a ponekad su od ranije već u socijalno ugrožavajućoj situaciji (npr.ovisnička populacija), a koja se produbljuje samom bolesti. Zatim moram spomenuti porast stranih državljana koji se nakon postavljanja takve dijagnoze suočavaju i s gubitkom posla, radne dozvole a time i zdravstvenog osiguranja. Vrlo često se pacijenti nalaze u situaciji da ne mogu jednostavno nastaviti život kakav su nekada vodili te više nisu u mogućnosti samostalno skrbiti o sebi, a takvu pomoć im u velikom broju slučajeva ne mogu pružiti niti članovi obitelji te im se u tom slučaju pomaže oko organiziranja smještaja u ustanovama socijalne skrbi.
Zaposleni ste u KB Dubrava. U kojoj organizacijskoj cjelini primarno radite? Imate li saznanja da je netko od vaših kolega u nekoj od hrvatskih bolnica zaposlen na klinici za onkologiju?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Socijalni radnici u KB Dubrava su zaposleni u Službi za pravne, opće poslove i upravljanje ljudskim potencijalima. U većini zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj socijalni radnici su članovi multidisciplinarnih timova unutar samih medicinskih ustrojstvenih jedinica te samim time i unutar medicinskih jedinica u kojima se zdravstvena skrb pruža i onkološkim pacijentima.
U razgovoru s onkološkim pacijentima stječe se dojam da nemaju saznanja o svim pravima koja im pripadaju iz područja socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja i rada. Prema vašem mišljenju koji je tome razlog? Na koji način bi se u hrvatskom zdravstvenim sustavu moglo poboljšati pružanje usluge socijalnih radnika za onkološke pacijente?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Nedostatak saznanja onkoloških pacijenata o njihovim pravima može biti rezultat nedovoljne informiranosti i ograničene komunikacije sa zdravstvenim osobljem. Onkološki pacijenti se u procesu dijagnoze i liječenja susreću s emocionalnim i fizičkim stresom zbog čega im prioritet nije informiranje i proučavanje prava koja im zakonski pripadaju. Također, medicinsko osoblje, koje je ključno u procesu liječenja i pružanju medicinske skrbi, možda nema dovoljno resursa za detaljno objašnjenje pacijentima njihovih prava iz sustava socijalne skrbi, zdravstvene zaštite i rada. Još jedan od čimbenika koji utječe na nedostatak saznanja onkoloških pacijenata o njihovim pravima je i kompleksnost hrvatskog socijalnog, radnog i zdravstvenog sustava, odnosno zakonska legislativa se često mijenja pa je pacijentima teško pratiti promjene i razumjeti sva prava koja im pripadaju. Uz to, često se susreću s birokracijom, odnosno s administrativnim preprekama, dugim procedurama što također može dodatno komplicirati dostupnost informacijama. Nažalost, u nekim zdravstvenim ustanovama socijalni radnici nisu uključeni u proces liječenja onkoloških pacijenata te samim time oni ostaju zakinuti za informacije o pravima i uslugama koje im pripadaju.
Poboljšanju pružanja usluga socijalnih radnika za onkološke pacijente u hrvatskom zdravstvenom sustavu doprinijela bi bolja suradnja medicinskog osoblja sa socijalnim radnicima, odnosno veća uključenost socijalnih radnika u timove za liječenje onkoloških pacijenata. Zatim, važno je provesti edukaciju medicinskog osoblja o pravima onkoloških pacijenata ali i o tome kako pacijente uputiti na relevantne resurse koji bi im pružili lakši pristup informacijama. Trebalo bi se poraditi i na uvođenju psihosocijalnih timova unutar zdravstvenih ustanova (koji bi uključivali psihologe, socijalne radnike i dr. stručnjake) koji bi pacijente informirali o njihovim pravima ali im ujedno pružali i podršku tijekom procesa dijagnostike i liječenja, a čime bi se ujedno radilo i na poboljšanju cjelokupne kvalitete njihovog života.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Da, također stječem dojam da pacijenti općenito nisu dostatno informirani o svojim pravima iz socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Pretpostavljam da se to događa zbog činjenice da je očigledno potrebno unaprijediti sustave i načine informiranja u čitavom nizu institucija s kojima pacijent dolazi u kontakt. Počevši od liječnika obiteljske medicine pacijenta, pa do djelatnika u ostalim zdravstvenim ustanovama te djelatnika u okviru institucijama poput HZZO-a i HZMO-a. Također, smatram da uvijek ima prostora za poboljšanje kada govorimo o javnim servisima i različitim medijima putem kojih informacije dolaze do šireg dijela pučanstva. Civilno društvo koje obuhvaća udruge, zaklade, humanitarne organizacije također ima vrlo velik značaj u pružanju informacija i potpore pacijentima. A potom istaknula bih i internetske portale kao hvalevrijedne projekte, poput vašeg npr. onkološkog portala, gdje jedan takav pacijent može dobiti informacije koje su mu potrebne.
Mislite li da svi onkološki pacijenti koji se liječe u KB Dubrava znaju da imaju pravo koristiti vaše usluge i tko bi ih po vama trebao informirati o ovom pravu? Dakle, na koji način pacijenti mogu doći u kontakt s vama i zatražiti vaše usluge?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Smatram da većina onkoloških pacijenata u KB Dubrava nisu upoznati s mogućnošću razgovora sa socijalnim radnikom, niti su informirani o mogućnosti korištenja “usluga“ socijalnog radnika. Medicinsko osoblje koje je svakodnevno uključeno u proces liječenja onkoloških pacijenata trebalo bi pacijente upoznati o dostupnosti socijalnog radnika, bilo za pružanje podrške, bilo za informiranje o pravima i uslugama koje im zakonom pripadaju.
Koje bi po vama karakteristike trebao imati socijalni radnik koji radi s onkološkim pacijentima i članovima njihovih obitelji?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Ključne karakteristike koje bi socijalni radnik trebao imati u radu s onkološkim pacijentima i članovima njihovih obitelji uključuju empatiju i suosjećanje, odnosno sposobnost razumijevanja osjećaje pacijenata i njihovih obitelji u teškim trenucima. Trebao bi imati razvijene komunikacijske vještine kako bi jasno pacijentima i obitelji prenosio potrebne informacije i, kroz aktivno slušanje, mogao pravovremeno prepoznati i razumjeti potrebe pacijenata i obitelji. Trebao bi biti sposoban osnažiti pacijente i njihove obitelji u suočavanju sa situacijom u kojoj se nalaze te im pomoći u prepoznavanju vlastitih resursa i mehanizama za suočavanje sa svakodnevnim izazovima. Socijalni bi radnik trebao biti upoznat i educiran o samim medicinskim aspektima bolesti onkoloških pacijenata, postupcima dijagnoze, liječenja i oporavka, a kako bi mogao pružiti relevantnu pomoć i podršku. Fleksibilnost, prilagodljivost različitim potrebama svakog pojedinog pacijenta i obitelji te otpornost na stres ključne su osobine socijalnog radnika u radu s onkološkim pacijentima.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Socijalni radnik bi trebao prije svega imati kompetencije u radu s pojedincem, kao i s grupom pacijenata. Treba adekvatno procijeniti potrebe pacijenta te socijalno-egzistencijalne okolnosti u kojima se on nalazi, kao i članovi njegove obitelji. Treba imati prije svega kompetencije za osnaživanje pacijenta, pružanje adekvatne podrške i razumijevanja, koje je nasušno potrebno pacijentu u tako teškoj životnoj situaciji. Istu razinu podrške treba pružiti i članovima obitelji, te im ukazati na resurse koje je potrebno aktivirati. Socijalni radnik treba znati djelovati u kriznim situacijama, procijeniti rizike s naglaskom na minimiziranje stresa i potencijalne štete za pacijenta. Treba znati konstruktivno komunicirati s pacijentom, ali i s članovima njegove obitelji te imati sposobnost adekvatno rješavati moguće nedoumice i nesporazume. U svakom slučaju vrlo je važno pravilno balansirati između želja i mogućnosti samog pacijenta te želja i mogućnosti članova obitelji, koji su na žalost vrlo često u diskrepanciji.
S kojim se izazovima i problemima susrećete u svom radu?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Susrećemo se s emocionalnim i psihološkim stresom jer svakodnevno radimo s pacijentima koji se nalaze u teškim životnim situacijama, poput terminalnih bolesti, psihičkih problema i slično. Administrativni zahtjevi, poput vođenja zapisnika, izvještaja i praćenje zakonodavnih okvira također predstavljaju izazov u svakodnevnom radu. Zatim preopterećenost zdravstvenog i socijalnog sustava često uzrokuje da pacijentima ne budu pravovremeno dostupne i osigurane nužne usluge. Također, suradnja s medicinskim osobljem ponekad predstavlja izazov jer je teško uskladiti različite pristupe i prioritete svake struke.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Izazovi u profesionalnom radu prisutni su na više različitih razina. S jedne strane imamo poteškoće u načinu i vrsti suradnje unutar samog zdravstvenog sustava, ali i unutar različitih drugih suradnih sustava. Ponekad je izazov nerazumijevanje ostalih sudionika (medicinskog osoblja) o načinu funkcioniranja sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj i njihova nerealna očekivanja. Tu prije svega mislimo na neadekvatne resurse u zajednici te nerealna očekivanja kako od strane suradnika, tako i od pacijenata te članova njihove obitelji. Veliki je nesrazmjer između teorije i prakse, što se vidi u (ne)mogućnosti sustava zdravstva i socijalne skrbi da adekvatno i promptno odgovori na životne potrebe pacijenta koji se nalazi u takvoj situaciji. S druge strane otežavajući faktori su svakako nekritičnost i nedostatak uvida u svoje stanje od strane samog pacijenta, a zatim i njegove obitelji koji ponekad odbijaju prihvatiti činjenice i savjete te ne surađuju na način koji bi bio u najboljem interesu pacijenta.
Onkološki pacijenti nakon završetka liječenja često imaju problema prilikom povratka na radno mjesto i vraćanja u svakodnevnu rutinu. Mislite li da bi i ovoj skupini onkoloških pacijenta trebala pomoć socijalnog radnika i na koji način?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Onkološkim pacijentima se svakako treba pružiti pomoć i podrška prilikom povratka na radno mjesto i povratka u svakodnevnu rutinu. Na razini društva, sustava socijalne skrbi i tržišta rada trebalo bi onkološkim pacijentima osigurati mogućnost uključivanja u relevantne politike zapošljavanja, zaštitu od stigmatizacije i diskriminacije na radnom mjestu, kao i podršku u reintegraciji na tržište rada te im omogućiti dodatno osposobljavanje.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Naravno da bi se takvim pacijentima trebala pružiti podrška nakon otpusta iz bolnice, kako bi se smanjili problemi koji mogu nastati prilikom povratka na radno mjesto i u svoju svakodnevnu rutinu. Socijalni radnik u bolnici pruža između ostalih savjetovanja i ono koje je vezano za takvu specifičnu odnosno problematiku vezanu uz rad.
Nakon donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku mnogi onkološki pacijenti postavljaju različita pitanja u vezi ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak. Imate li dojam da javnost nije dobro informirana u vezi svih elementa iz novog Zakon o inkluzivnom dodataku? Naime, svakodnevno dobivamo pitanja onkoloških pacijenata, koji su u procesu liječenja, remisije ili su preboljeli rak te ih uglavnom zanima mogu li ostvariti pravo na inkluzivni dodatak. Koja je svrha priznavanja inkluzivnog dodatka te imaju li svi onkološki pacijenti na temelju same dijagnoze pravo na inkluzivni dodatak?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
S obzirom na učestale promjene u zakonodavstvu teško je očekivati da će onkološki pacijenti, odnosno općenito osobe koje nisu zaposlene u sustavu socijalne skrbi biti dobro informirane o svim zakonskim promjenama, uključujući i informiranost u vezi novog Zakona o inkluzivnom dodatku (“Narodne novine” br. 156/23.). Članak 5. Zakona o inkluzivnom dodatku (“Narodne novine” br. 156/23.) propisuje da je inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Svaka osoba, pa tako i onkološki pacijent ima pravo podnošenja zahtjeva za priznavanjem prava na inkluzivni dodatak, a o priznavanju samog prava odlučuje nadležan ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad temeljem nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Svrha inkluzivnog dodatka je pomoći osobama s invaliditetom u ostvarivanju boljih životnih uvjeta i ravnopravnijeg uključivanja u društvo. Svi onkološki pacijenti imaju pravo podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak. Zahtjev se podnosi područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Nakon podnošenja zahtjeva, isti se prosljeđuje nadležnom tijelu vještačenja odnosno Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju osoba s invaliditetom, koje donosi svoj Nalaz i mišljenje o istome. U praksi imamo različite primjere iz kojih vidimo da ne dobivaju svi onkološki pacijenti taj dodatak. Uz zdravstveno oštećenje postoji niz materijalno, socijalno, egzistencijalnih uvjeta koji se također uzimaju u obzir prilikom odobravanja takvog prava. Npr. osoba koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim one za stanovanje, ne može ostvariti takav dodatak, ili osoba koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti. Također osoba koja je smještena u ustanovi socijalne skrbi i kod pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi odnosno organiziranom stanovanju, sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, također nema pravo na takav dodatak.
Koja bi još prava iz područja socijalne skrbi izdvojili kao prava koja bi pod određenim uvjetima mogli koristiti onkološki bolesnici i/ili članovi njihovih obitelji?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Osim prava na inkluzivni dodatak, onkološki pacijenti i/ili članovi njihovih obitelji mogu, pod određenim uvjetima, ostvariti i druga novčana prava poput zajamčene minimalne naknade, jednokratne naknade, statusa roditelja njegovatelja ili statusa njegovatelja, te koristiti usluge poput psihosocijalne podrške, pomoći u kući, boravak ili smještaj.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Od ostalih prava iz socijalne skrbi izdvojila bih naknade u sustavu socijalne skrbi poput zajamčene minimalne naknade, jednokratne naknade, naknade za troškove stanovanja te socijalne usluge poput socijalnog mentorstva, usluge sveobuhvatne procjene i planiranja, savjetovanja, usluge pomoći u kući (organiziranje prehrane, obavljanje kućnih poslova, održavanje osobne higijene, zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba), usluge smještaja i mnogih drugih. Za sve navedeno potrebno je ispuniti propisane uvjete, a zahtjev za odobravanje naknada i/ili usluga se podnosi Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prema mjestu prebivališta pacijenta.
Kakva je vaša suradnja s psiholozima i psihijatrima, s udrugama za onkološke pacijente i drugim profitnim i neprofitnim organizacijama izvan bolnice, a vezano uz pomoć onkološkim pacijentima i članovima njihovih obitelji?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
U svakodnevnom radu, nakon inicijalnog razgovora s pacijentom, procjenjujemo njegove potrebe te aktiviramo razne dionike društva koji mogu biti od velike pomoći pacijentu i njegovoj obitelji. To uključuje usku suradnju s drugim stručnjacima unutar bolnice (psihijatri, psiholozi, radni terapeuti), ali i razne udruge i druge neprofitne organizacijama izvan KB Dubrava.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Suradnja s psihijatrima i psiholozima je svakodnevna i komplementarna, te se provode zajedničke timske ekspertize u kojima se zajedno djeluje u procesu dijagnostike i liječenja, a u svrhu najbolje dobrobiti našeg pacijenta. Također smatramo da su u postupku liječenja izuzetno bitne i ostale profitne i neprofitne organizacije izvan bolnice, udruge, zaklade, humanitarne organizacije koje doprinose dobrobiti našeg pacijenta te vrlo često upućujemo na njih, jer je to naravno u najboljem interesu našeg pacijenta.
Jeste li uključeni u pružanje pomoći oko rješavanja smještaja i ostvarivanja prava palijativnih onkoloških pacijenata i članova njihovih obitelji?
Gospođa Tena Šlankovič, magistra socijalnog rada, KB Dubrava
Kao socijalna radnica uključena sam u rješavanje smještaja onkoloških pacijenata u suradnji s medicinskim osobljem naše Ustanove i kolegama iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Također, uključena sam u informiranje o pravima pacijenata, kao i u ostvarivanje prava palijativnih onkoloških pacijenata i njihovih obitelji kroz suradnju s nadležnim liječnicima i medicinskim sestrama za planirani otpust naše Ustanove te s drugim dionicima u lokalnoj zajednici.
Gospođa Sara Topić, magistra socijalnog rada, hrvatski zdravstveni sustav
Socijalni radnik je član onkološkog multidisciplinarnog tima za suportivno i palijativno liječenje te je uključen u pružanje pomoći vezano za ostvarivanje svih prava koje smo maloprije nabrojali, a vrlo često se, u radu s pacijentima, susrećemo s potrebom pokretanja usluge smještaja u okviru socijalne skrbi. U velikom broju slučajeva članovi obitelji nisu u mogućnosti materijalno pomoći pacijentu, a niti mu mogu pružiti sveobuhvatnu zdravstvenu skrb koja mu je potrebna te tada pokrećemo postupak smještaja putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Ukoliko pacijent i članovi obitelji nisu materijalno ugrožena kategorija, također im se pruža usluga savjetovanja, vezano za organiziranje smještaja izvan sustava socijalne skrbi. Pitanje smještaja je svakako jedno od najčešćih pitanja s kojim se susreće socijalni radnik koji je uključen u proces pružanja pomoći i savjetovanja onkološkog pacijenta i njegove obitelji.
Hvala puno na obavljenom razgovoru, želimo vam puno uspjeha u daljnjem radu i hvala što pomažete onkološkim pacijentima!
