Menu
Ultrazvuk – neinvazivna i bezbolna metoda koja se koristi za otkrivanje tumora i njegovih točnih lokacija u tijelu. Ultrazvuk spada u slikovnu dijagnostiku te za stvaranje slike unutarnjih organa, tkiva i drugih struktura unutar tijela koristi zvučne valova visoke frekvencije. Za pretrage mnogih dijelova tijela ultrazvukom nije potrebna nikakva priprema. Dakle, ultrazvučna dijagnostika ne koristi rendgensko zračenje te je sigurna za primjenu na trudnicama.
Magnetska rezonanca (MR) – bezbolna metoda slikovne dijagnostike koja se koristi za otkrivanje tumora u tijelu te utvrđivanje da li je pronađeni tumor kancerogen. Također se koristi u slijedećim slučajevima kod osoba kojima je već dijagnosticiran rak: kako bi se utvrdila veličina i lokacija tumora, za planiranje liječenja raka (npr. kirurgija ili radioterapija) te kako bi se utvrdila djelotvornost terapije. Magnetska rezonanca za stvaranje detaljne slike tijela ne koristi rendgensko zračenje već snažne magnete i radio valove, što znači da je vrlo sigurna metoda čak i za trudnice.
Pripreme za pretrage magnetskom rezonancom nisu zahtjevne te je važno da osoba prije snimanja nema metalnih implantata ili bilo kakvih drugim metalnih predmeta. Prije samog snimanja osoba može intravenozno primiti kontrastno sredstvo zbog jasnijeg prikaza pojedinih dijelova tijela. Snimanje magnetskom rezonancom traje od 30 do 90 minuta.
Kompjuterizirana tomografija (CT) – bezbolna slikovna metoda koja se koristi za otkrivanje raka, kao i za prikupljanje informacija o raku koji je već otkriven. Dakle, pomoću ove pretrage moguće je: saznati u kojem je stadiju rak, pronaći pravo mjesto za biopsiju, isplanirati radioterapiju, otkriti djelotvornost terapije nakon određenog vremenskog perioda te provoditi kontrole nakon završenog liječenje pacijenta. Kompjuteriziranom tomografijom se pomoću rendgenskog zračenja niske razine iz više kutova stvaraju slike unutarnjih organa ljudskog tijela. Neki ljudi intravenozno primaju kontrastno sredstvo prije snimanja radi stvaranja jasnije slike pojedinih dijelova tijela. Pripreme za CT snimanje mogu uključivati ograničenja vezana uz jelo i piće određeni period prije pretrage. Samo snimanje traje 10 – 15 minuta.
Mamografija – metoda koja koristi rendgensko zračenje radi dijagnostike raka u tkivu dojki. Slika koja se dobije pretragom može pokazati mali tumor koji se ne može primijetiti pregledom dojki. Može se koristiti kao rutinska pretraga kod žena koje nemaju nikakvih simptoma ili za utvrđivanje uzroka simptoma kod pojedinih žena. Ukoliko se koristi kao rutinska pretraga može se primjenjivati svake ili svake druge godine zavisno od preporuke liječnika, a cilj je dijagnosticirati rak dojke što ranije kad ga je i lakše liječiti.
Obično nema posebnih priprema prije ove pretrage. Sama pretraga traje 10-15 minuta. Mnogi centri danas koriste trodimenzionalne 3-D mamograme (tomosinteza dojki). Kod 3–D mamograma snimanje dojki se vrši iz mnogo kutova, a računalo stvara slike koje prikazuju višestruke slojeve dojke. Ako se nakon pretrage pokaže sumnja na rak dojke potrebno je provesti dodatno testiranje (ultrazvuk, magnetska rezonanca, biopsija) kao bi se utvrdilo da li se radi o dobroćudnom ili zloćudnom tumoru.
Scintigrafija – test koji spada u područje nuklearne medicine te može pomoći u dijagnosticiranju problema s kostima. Korisna metoda za pronalaženje raka koji je nastao ili se proširio na kosti. Također može pomoći prilikom provjere koliko dobro djeluje liječenje raka kostiju.
U postupku pretrage koristi se vrlo mala količina radioaktivne tvari koja se ubrizgava u venu pacijenta. Kada se stanice i tkiva mijenjaju apsorbiraju više ove radioaktivne tvari što može ukazivati na prisutnost raka. Nakon scintigrafije može se napraviti i kompjuterizirana tomografija (CT) i pozitronska emisijska tomografija (PET). Daljnja testiranja mogu uključivati i magnetsku rezonancu (MR) i biopsiju.
RTG ili Rendgen – motoda kojom se pomoću male doze rendgenskog zračenja pomaže liječnicima u otkrivanju raka u različitim dijelovima tijela uključujući kosti i organe poput pluća, želuca i bubrega. Iako druge vrste slikovne dijagnostike (CT, MR) često daju bolje prikaze organa i tkiva pacijenta, rendgensko snimanje je lako dostupno, snimke se mogu brzo dobiti, jeftinije je od drugih vrsta slikovne dijagnostike pa se može koristiti za brzo dobijanje informacija.
Pozitronska emisijska tomografija i kompjuterizirana tomografija (PET/CT) – spada u slikovnu dijagnostiku i vrlo je važna za otkrivanje nekih vrsta raka kao i stadija u kojem se rak nalazi. CT pretragom moguće je prikazati detaljnu sliku organa i tkiva unutar tijela, dok se PET pretragom, koja je osjetljivija od ostalih slikovnih metoda, može otkriti neku nenormalnu aktivnost. Također, pomoću ove pretrage mogu se ranije uočiti promjene u tijelu. Dakle, osim utvrđivanja stadija raka PET/CT pretraga može pomoći utvrditi pravo mjesto za biopsiju, saznati da li je terapija djelotvorna, provjeriti eventualno novi rast i razvoj raka nakon završetka terapije, planirati radioterapiju.
Pacijent će prije pretrage dobiti malu količinu radioaktivne glukoze intravenozno, koja se najviše apsorbira u stanicama raka. PET uređaj pokazuje mjesta gdje je najveće nakupljanje glukoze. S druge strane CT uređaj koristi rendgensko zračenje za snimanje tijela iz više kutova te pacijent prije snimanja može dobiti injekciju sredstva koje pomaže dobiti kvalitetniju sliku organa. Na kraju, računalo kombinira PET i CT slike da bi se dobio detaljan 3D prikaz. Iako PET/CT pretraga podrazumijeva određeni rizik od zračenja ipak je uobičajeno veća korist od rizika jer se radi o manjim dozama zračenja. Potencijalno manji rizik od nastanka raka u budućnosti uslijed zračenja postoji tek kod onih osoba koje ovu pretragu obavljaju često. Obično su potrebne manje restrikcije vezane uz hranu i piće prije pretrage. Trajanje PET/CT snimanja nakon što pacijent intravenozno primi radioaktivnu glukozu je oko 30 minuta.
Endoskopija – postupak koji liječniku omogućuje pregled unutrašnjosti tijela osobe (jednjak, želudac, debelo crijevo, uši, nos, vrat, srce, urinarni trakt, zglobovi, abdomen). Tijekom endoskopije liječnik u tijelo pacijenta uvodi instrument endoskop, koji predstavlja tanko crijevo sa snažnim svjetlom i malenom kamerom na kraju. Endoskopija se može koristiti za prevenciju raka (npr. kolonoskopija za uklanjanje polipa iz debelog crijeva), dijagnostiku bolesti ili otkrivanje uzroka simptoma, u svrhu određenih terapija. Najčešće vrste endoskopije su: kolonoskopija (pregled debelog crijeva), bronhoskopija (pregled dušnika i pluća), kolposkopija (pregled vagine i cerviksa maternice), citoskopija (pregled unutrašnjosti mjehura), ezofagoskopija (pregled jednjaka), gastroskpija (pregled želuca i početka tankog crijeva), laparoskopija (pregled želuca, jetre i drugih trbušnih organa uključujući maternicu, jajnike i jajovode), artroskopija (pregled zglobova), proktoskopija (pregled rektuma i donjeg dijela debelog crijeva), sigmoidoskopija (donji dio debelog crijeva), neuroendoskopija (pregled mozga), laringoskopija (pregled grkljana), torakoskopija (pregled membrana koje prekrivaju pluća te struktura koje prekrivaju srce).
Pripreme za endoskopiju mogu se odnositi na restrikciju određene hrane i pića, lijekova te primjenu laksativa. Za vrijeme pojedinih pretraga endoskopom osoba može primiti anesteziju, koja blokira svijest o boli. Najnovije endoskopske tehnike uključuju virtualnu endoskopiju (kompjuterizirana tomografija – CT tankih dijelova dijela), gdje spada virtualna kolonoskopija (promatranje unutrašnjosti debelog crijeva) i virtualna bronhoskopija (promatranje unutrašnjosti pluća) te endoskopiju kapsulom koja nakon što ju pacijent proguta snima slike unutrašnjosti jednjaka, želuca i tankog crijeva.
Kolonoskopija – pretraga kojom liječnik može pregledati cijelo debelo crijevo, a provodi se na način da liječnik stavlja tanku osvijetljenu cijev kroz anus i rektum u debelo crijevo. Cijev za kolonoskopiju ima na sebi malu kameru koja prikazuje sliku unutrašnjosti debelog crijeva. Za vrijeme provođenja procedure liječnik može uzeti male uzorke tkiva (biopsija) radi kasnije analize. Kolonoskopiju obično provodi specijalist gastroenterolog ili kirurg. Potrebna je priprema prije provođenja kolonoskopije jer debelo crijevo treba biti što čišće da bi se dobio kvalitetniji nalaz. Jedan do tri dana prije pretrage pacijent treba izbjegavati krutu hranu te piti bistru tekućinu određeno vrijeme. Određeno vrijeme prije pretrage pacijent će trebati uzeti laksativ kako bi se ubrzao proces čišćenja debelog crijeva. Sama procedura kolonoskopije traje od 30 do 60 minuta. Pacijent prije pretrage može tražiti da mu anesteziolog da lijekove protiv bolova i sedativ. Za vrijeme procedure liječnik će ukloniti polipe ukoliko ih uoči. Postoji mali rizik da cijev za vrijeme pretrage probije debelo crijevo nakon čega je potreban kirurški zahvat.
Biopsija – predstavlja glavni način na koji liječnici dijagnosticiraju većinu vrsta raka. Drugi testovi mogu sugerirati da je rak prisutan, ali samo se biopsijom može postaviti prava dijagnoza. Tijekom biopsije liječnik uklanja malu količinu tkiva, koja se zatim pregledava mikroskopom. Slikovno vođena biopsija primjenjuje se kad liječnik ne može dobro osjetiti tumor ili se isti nalazi dublje u tijelu. Tijekom ovog postupka liječnik vodi iglu do mjesta uzimanja uzorka tkiva pomoću neke od slikovnih metoda (ultrazvuk, CT, MR….).
Na uzorcima biopsije mogu se raditi različite vrste laboratorijskih testova kako bi se između ostalog došlo do informacija o promjenama u genima stanica raka. Ove informacije mogu pomoći u određivanju vrste raka kod pojedine osobe te u nekim slučajevima mogu pomoći u određivanju opcija liječenja. Najnoviji oblik biopsije, koji je još uvijek u fazi istraživanja, je tekuća biopsija koja podrazumijeva prikupljanje i analiziranje uzorka krvi. Osim za dijagnosticiranje raka ova metoda može se koristiti za provjeru napredovanja bolesti te djelovanja terapije. Obično osoba ne treba prolaziti nikakve posebne pripreme prije obavljanja biopsije. Neposredno prije obavljanja biopsije pacijent može primiti lokalnu ili opću anesteziju. Na temelju analize tkiva patolog utvrđuje sadrži li tumor i ako da koje je vrste. Jednostavnija analiza tkiva traje 2-3 dana, a složenija 7-10 dana. Tumor može biti benigni ili maligni.
Papa test – najčešći test za uočavanje ranih staničnih promjena koje mogu dovesti do nastanka raka grlića maternice. Podrazumijeva uzimanje uzorka stanica iz cerviksa (vrata maternice), koji se zatim šalje patologu na analizu u laboratoriju. Uzorci se također mogu testirati i na HPV (humani papiloma virus) jer infekcija HPV-om predstavlja rizik za nastanak raka vrata maternice. Papa test provodi ginekolog i traje svega nekoliko minuta. Ako test pokaže prisutnost abnormalnih stanica i ako je HPV test pozitivan, potrebno je provesti dodatne testove tumorskih markera.
Testovi tumorskih markera – tumorski marker je tvar koja se nalazi u krvi, urinu ili tkivu osobe. Izraz „tumorski markeri može se odnositi na proteine koje u tijelu proizvode zdrave stanice kao i stanice raka. Također se može odnositi na mutacije ili promjene DNA tumora. Tumorski markeri nazivaju se i biomarkeri.
Visoke razine tumorskih markera mogu biti znak postojanja raka. Zajedno s drugim testovima ovi testobi mogu pomoći liječnicima u dijagnosticiranju određenih vrsta raka i planiranju liječenja. Dakle, testovi tumorskih markera najčešće se koriste za: saznanje ima li osoba rak, vodič prilikom donošenja odluka o liječenju pacijenta (npr. kemoterapija ili imunoterapija), provjeru napretka liječenja pacijenta, predviđanje šanse za oporavak, predviđanje vjerojatnosti recidiva (vraćanja) bolesti, otkrivanje raka kod osoba s visokim rizikom od nastanka ove bolesti.
Testovi tumorkih markera nisu savršeni te često nisu specifični za određeni rak i možda nisu dovoljno osjetljivi da prepoznaju recidiv raka. Sama prisutnost tumorskih markera nije dovoljna za dijagnosticiranje raka. Neka ograničenja tumorskih markera su:
Analiza tumorskih markera radi se iz uzorka krvi ili urina te uzorak ide u laboratorij na testiranje. Za različite vrste raka koriste se različiti testovi tumorskih markera. Za mnoge vrste raka još uvijek ne postoje tumorski markeri koji bi mogli pomoći u liječenju.
Kompletna krvna slika i biokemijski test krvi – kompletna krvna slika je uobičajena medicinska pretraga koja se koristi kao pomoć u dijagnosticiranju nekih vrsta raka (npr. leukemije i limfomi) ili za praćenje kako rak ili liječenje raka utječu na pacijenta. Također se koristi za dijagnosticiranje i praćenje nekancerogenih stanja tijekom liječenja raka. Kompletna krvna slika mjeri različite tvari u krvi pacijenta uključujući bijele i crvene krvne stanice te trombocite. Nizak broj bijelih krvnih stanica mogu uzrokovati neki oblici liječenja raka kao što je kemoterapija te neke vrste raka (leukemija, limfom, multipli mijelom). Isto tako, neke vrste liječenja (kemoterapija) mogu uzrokovati nizak broj crvenih krvnih stanica odnosno anemiju.
Također i određene vrste raka koje zahvaćaju koštanu srž mogu uzrokovati anemiju. Nizak broj trombocita može nastati uslijed liječenja raka (kemoterapija) ili ga mogu uzrokovati neke vrste raka koje zahvaćaju koštanu srž. Biokemijski test krvi mjeri količine određenih tvari koje u krv osobe otpuštaju organi i tkiva (metabioliti, masti, šećeri, proteini uključujući enzime). Ovaj test daje važne informacije o tome koliko dobro rade pojedini organi (bubrezi, jetra itd.). Visoke ili niske razine ovih tvari mogu biti znak bolesti ili nuspojava liječenja.
Testovi na okultno (skriveno) krvarenje – koriste se za pronalaženje krvi u stolici koja se ne može vidjeti okom. Krv u stolici može biti znak raka debelog crijeva ili drugog medicinskog problema poput čira ili polipa. Polipi su izrasline koje nastaju na unutarnjoj stjenci debelog crijeva i rektuma. Ovaj test se u Hrvatskoj koristi u sklopu Nacionalnog plana ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Postoje dvije vrsta testova na okultno krvarenje koji se mogu provesti kod kuće: Test na bazi gvajaka (biljna tvar kojom je obložena testna kartica na koju se stavlja uzorak stolice) i fekalni imonokemijski test (FIT) koji koristi specifični protein koji se veže za hemoglobin (dio crvenih krvnih stanica). Kako bi se izbjegao lažno pozitivan nalaz prije primjene testa na bazi gvajaka trebalo bi izbjegavati neku vrstu hrane i lijekova, dok se prije primjene fekalnog imunokemijskog testa ne mora izbjegavati neka vrsta hrane, ali se također moraju izbjegavati određeni lijekovi. Ovi testovi se ne bi trebali raditi i ukoliko osoba ima hemoroide koji krvare ili gastritis te tijekom menstruacije.
Citologija urina – koristi se kao pomoć u dijagnostici raka mokraćnog sustava te se ovaj test zbog svojih ograničenja obično provodi zajedno s drugim testovima za dijagnoszu raka. Ovim testom provjerava se uzorak urina pacijenta na prekancerozne i kancerozne stanice. Liječnici obično preporučuju ovaj test ukoliko pacijent ima znakove ili simptome raka mokraćnog sustava uključujući krv u mokraći, česta bol prilikom mokrenja, osjećaj peckanja prilikom mokrenja. Test se također može zatražiti za provjeru recidiva raka mokraćnog sustava. Citologija urina je od najveće pomoću pri dijagnosticiranju invazivnih tumora visokog stupnja (stanice raka rastu i brzo se šire) i karcinoma in situ (abnormalne stanice koje se nalaze samo na mjestu gdje su prvi puta nastale u tijelu). U ovom slučaju test ima stopu točnosti od 95 %. Test nije toliko uspješan u dijagnosticiranju karcinoma nižeg stupnja. Stopa točnosti za dijagnosticiranje karcinoma niskog stupnja (stanice raka sporo rastu i sporo se šire) je od 10% do 50 %.
Digitoreklatni pregled – test kojim se ispituje donji rektum, zdjelica i donji dio trbuha. Može pomoći kod dijagnostike raka prostate, abnormalne mase u anusu ili rektumu, raka maternice ili raka jajnika. Može se primijeniti kod rutinskog medicinskog pregleda ili ukoliko osoba ima slijedeće simptome: rektalno krvarenje ili krv u stolici, promjene u navikama pražnjenja crijeva, iscjedak ili krvarenje iz uretre, promjene u protoku urina.
Pregled traje nekoliko minuta te će kod muškaraca liječnik nježno umetnuti u rektum podmazan prst u rukavici kako bi mogao osjetiti veličinu prostate te opipati neravnine, meke ili tvrde točke ili druga abnormalna područja na prostati. Liječnik će također pogledati stjenku donjeg debelog crijeva i rektuma. Kod žena će liječnik nježno umetnuti u rektum podmazan prst u rukavici kako bi opipao reproduktivne organe i debelo crijevo.
Onkološki portal sadrži osnovne informacije o različitim vrstama raka i načinima liječenja. Informacije nisu zamjena za savjete liječnika ili nekih drugih stručnjaka iz područja zdravstva. Za medicinski savjet ili informacije o dijagnostici i liječenju pacijenti se uvijek trebaju savjetovati s liječnikom ili nekim drugim zdravstvenim djelatnikom.
2024 Sva prava pridržana Onkološki portal