FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA:
Iako uzrok nastanka akutne mijeloične leukemije općenito nije poznat, nekoliko čimbenika se povezuje s povećanim rizikom od nastanka ove bolesti:
Dob – akutna mijeloična leukemija je češća kod starijih odraslih osoba, ali se može javiti u svakoj životnoj dobi. Otprilike, polovica osoba s dijagnozom ove bolesti stariji su od 65 godina.
Pušenje – rizik od nastanka akutne mijeloične leukemije povezan je s izloženošću duhanskom dimu, vjerojatno s drugim uzrocima
Genetski poremećaji – sve je više znanstvenih dokaza da se akutna mijeloična leukemija može pojaviti u obitelji zbog naslijeđenih genskih mutacija. Bolest se češće javlja kod osoba sa slijedećim nasljednim poremećajima: Downov sindrom, Klinefelterov sindrom, Wiskott-Aldrichov sindrom, Bloomov sindrom….
Visoke doze zračenja – ljudi koji su izloženi visokim dozama zračenja mogu imati veću vjerojatnost da će im se razviti akutna mijeloična leukemija. To uključuje osobe koje su bile podvrgnute liječenju zračenjem zbog druge vrste raka. Korištenje mobitela nije poznat faktor rizika za nastanak ove bolesti
Kemoterapija – osobe koje su primile kemoterapiju zbog liječenje druge vrste raka mogu oboljeti od akutne mijeloične leukemije
Kemikalije – dugotrajni kontakt s proizvodima koji sadrže kemikaliju benzen (nafta, dim cigareta, industrijska radna mjesta) povećava rizik od nastanka ove bolesti.
Drugi poremećaji koštane srži – kod osoba koje imaju druge bolesti koštane srži uključujući mijeloproliferativne poremećaje može s vremenom nastati akutna mijeloična leukemija. Ove bolesti su: prava policitemija, mijelofibroza, esencijalna trombocitoza, mijelodisplastični sindromi, aplastična anemija
Simptomi i znakovi
Osobe s akutnom mijeloičnom leukemijom mogu imati slijedeće simptome ili znakove:
- Umor
- Slabost
- Blijeda koža
- Lako stvaranje modrica ili krvarenje koje se lako ne zaustavlja
- Gubitak težine
- Vrućica
- Bol u kostima, leđima ili abdomenu
- Otežano disanje i/ili kratak dah
- Česte infekcije ili infekcije koje ne prolaze
- Natečeni limfni čvorovi ili žlijezde
- Otečene desni ili desni koje krvare
- Bol u prsima
- Vrtoglavica
- Neuobičajeno dug menstrualni ciklus
- Čvorovi na koži
- Crvene mrlje na koži veličine glave igle
- Rane ili čirevi koji ne nestaju
- Glavobolja
- Zamagljen vid
DIJAGNOSTIKA
Slijedeći testovi mogu se koristiti kao pomoć u dijagnosticiranju akutne mijeloične leukemije:
- Krvne pretrage – cilj je utvrditi broj bijelih krvnih stanica te izgledaju li abnormalno pod mikroskopom
- Aspiracija i biopsija koštane srži – ova dva postupka su slična i često se izvode u isto vrijeme kako bi se ispitala koštana srž. Koštana srž ima čvrsti i tekući dio. Aspiracijom koštane srži iglom se uzima uzorak tekućine, a biopsijom koštane srži se pomoću igle uzima mala količina čvrstog tkiva koštane srži. Nakon toga patolog analizira uzorke.
- Ispitivanje biomarkera stanica leukemije – provođenje laboratorijskih testova u cilju identifikacije specifičnih gene, proteina i drugih čimbenika uključenih u leukemiju. Ispitivanje gena u stanicama leukemije vrlo je važno jer akutna mijeloična leukemija može biti uzrokovana mutacijama (promjenama) u genima stanica. Prepoznavanje ovih promjena pomaže u dijagnosticiranju specifične podvrste akutne mijeloične leukemije i odabira načina liječenja. Osim toga, rezultati ovih testova mogu se koristiti za praćenje uspješnosti liječenja.
- Molekularno ispitivanje – razvijene su nove metode testiranja kako bi se utvrdilo postoje li promjene u stanicama leukemije koje bi mogle pomoći u razumijevanju koliko dobro liječenje može djelovati i mogu li ciljani tretmani biti opcija.
- Slikovni testovi – koriste se zbog saznanja o uzroku simptoma ili za pomoć u dijagnosticiranju infekcija kod bolesnika s akutnom mijeloičnom leukemijom.
- Kompjuterizirana tomografija (CT) – CT skeniranje stvara trodimenzionalnu sliku unutrašnjosti tijela pomoću rendgenskih zraka snimljenih iz različitih kutova. Računalo kombinira te slike u detaljan prikaz poprečnog presjeka koji prikazuje sve abnormalnosti ili tumore.
- Magnetna rezonancija (MRI) – koristi magnetska polja za izradu detaljnih slika tijela.
- Pozitronska emisijska tomografija ili PET-CT skeniranje – PET skeniranje obično se kombinira s CT skeniranjem. Predstavlja način stvaranja slika organa i tkiva unutar tijela. Mala količina radioaktivne tvari ubrizgava se u tijelo pacijenta. Ovu tvar apsorbiraju uglavnom organi i tkiva koja troše najviše energije. Budući da rak ima tendenciju aktivnog trošenja energije apsorbira više radioaktivne tvari. Skener zatim detektira tu tvar kako bi proizveo slike unutrašnjosti tijela
LIJEČENJE
Terapija lijekovima:
Intenzivna kemoterapija – uporaba lijekova za uništavanje stanica raka obično sprječavanjem rasta, dijeljenje i stvaranja novih stanica raka. Kemoterapija je primarni tretman za osobe oboljele od akutne mijeloične leukemije. Kemoterapija za akutnu mijeloičnu leukemiju može se podijeliti u tri faze: indukcija, konsolidacija nakon remisije i održavanje. Indukcijska terapija podrazumijeva prvo razdoblje liječenje nakon saznanja dijagnoze bolesti. Cilj ove terapije je potpuna remisija (krvna slika se normalizirala, leukemija se ne može pronaći u uzorku koštane srži kod pregleda mikroskopom, više nema znakova i simptoma akutne mijeloične leukemije. Konsolidacija nakon remisije podrazumijeva korištenje niza različitih lijekova za uništavanje stanica akutne mijeloične leukemije koje ostanu u malim količinama i ne mogu se otkriti medicinskim testovima. Nekim se pacijentima preporučuje transplatacija koštane srži (matičnih stanica) kao dio terapije nakon remisije. Održavanje se provodi nakon završetka konsolidacije jer i dalje postoji rizik da se bolest vrati. Podrazumijeva kontunuirano (nekoliko godina) davanje lijekova slabije snage kako bi se smanjila mogućnost povratka bolesti (recidiv).
Ciljana terapija – liječenje koje cilja na leukemijske specifične gene, proteine ili tkivno okruženje leukemije koje pridonosi rastu i preživljavanju leukemije. Ova vrsta liječenje blokira rast i širenje stanica leukemije i ograničava oštećenje zdravih stanica
Radioterapija – korištenje visokoenergetskih rendgenskih zraka i drugih čestica za uništavanje stanica raka. Općenito se koristi samo kada su se stanice leukemije proširile na mozak ili smanjenje mijeloičnog sarkoma
Transplatacija matičnih stanica (transplatacija koštane srži) – medicinski postupak u kojem se koštana srž koja sadrži leukemiju uništava i zatim zamjenjuje visoko specijaliziranim stanicama zvanim hematopoetskim matičnim stanicama koje se razvijaju u zdravu koštanu srž. Ove matične stanice nalaze se i u krvotoku i u koštanoj srži. Postoje dvije vrste transplatacije hematopoetskih matičnih stanica ovisno o izvoru zamjene krvnih matičnih stanica: Alogena (ALLO) i autologna (AUTO). Alogena koristi donirane matične stanice, dok autologna koristi vlastite matične stanice. Za pacijente oboljele od akutne mijeloične leukemije općenito se koristi alogena transplatacija. Cilj je uništiti sve stanice raka u koštanoj srži, krvi i drugim dijelovima tijela korištenjem visokih doza kemoterapije i/ili terapije zračenjem,a zatim omogućiti zamjenske krvne matične stanice za stvaranje zdrave koštane srži.
