FAKTORI RIZIKA
Još uvijek nije poznat točan uzrok većine karcinoma kod djece uključujući i akutnu mijeloičnu leukemiju. Slijedeći faktori mogu povećati rizik od nastanka akutne mijeloične leukemije kod djece:
Genetski faktori – djeca koja imaju Downov sindrom imaju povećan rizik od nastanka ove bolesti tijekom prve 4 godine života. Isto tako, djeca s drugim poremećajima koštane srži također su u riziku od nastanka akutne mijeloične leukemije, koji polako raste s povećanjem dobi djece.
Dob – akutna mijeloična leukemija se češće javlja kod djece mlađe od 2 godine. Rast novooboljelih se ponovno događa u kasnom djetinjstvu i nastaje rasti tijekom kasnije odrasle dobi
Simptomi i znakovi
Rani znakovi i simptomi mogu nalikovati gripi ili drugim uobičajenim dječjim bolestima. Većina znakova i simptoma uzrokovana je time što koštana srž proizvodi manje zdravih krvnih stanica te dolazi do nakupljanja kancerogenih stanica: Vrućica, zimica, bol u kostima i zglobovima, natečeni limfni čvorovi, lako dolazi do krvarenja i modrica, nezdrav i blijed izgled
DIJAGNOSTIKA
Za dijagnosticiranje akutne mijeloične leukemije mogu se koristiti slijedeći testovi:
Krvne pretrage – kompletna krvna slika koja se radi kako bi se utvrdio broj svake vrste krvnih stanica i provjerilo izgledaju li abnormalno
Aspiracija i biopsija koštane srži – postupci su slični i često se izvode u isto vrijeme kako bi se ispitala koštana srž. Aspiracijom koštane srži iglom se uzima uzorak tekućine koštane srži, dok se biopsijom koštane srži iglom uklanja mala količina čvrstog tkiva koštane srži. Patolog zatim analizira uzorke
Molekularno i gensko testiranje – laboratorijski testovi za identifikaciju specifičnih gena, proteina i drugih čimbenika povezanih s leukemijom. Ispitivanje gena u stanicama leukemije važno je jer uzrok nastanka akutne mijeloične leukemije može biti nakupljanje mutacija (koje se nazivaju i greške) u genima stanice. Identificiranje ovih genskih mutacija pomaže u dijagnosticiranju specifične podvrste leukemije i odabiru mogućnosti liječenja. Osim toga, rezultati ovih testovi mogu se koristiti za praćenje uspješnosti liječenja.
LIJEČENJE
Mogućnosti liječenja ovise o nekoliko čimbenika: podtip akutne mijeloične leukemije, moguće nuspojave, sklonosti obitelji i cjelokupno zdravlje pacijenta.
Kemoterapija
Najčešći tretman za akutnu mijeloičnu leukemiju. Podrazumijeva uporabu lijekova za uništavanje stanica raka obično sprječavanjem rasta, dijeljenja i stvaranja novih stanica. Režim ili raspored kemoterapije obično se sastoji od određenog broja ciklusa koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kemoterapija za liječenje akutne mijeloične leukemije obično se dijeli u dvije faze liječenja: indukcija i intenzifikacija. Indukcijska kemoterapija koristi kemoterapiju za uništavanje što je više moguće stanica raka kako bi se što prije postigla remisija. Intenzivna kemoterapija koristi se za uništavanje svih stanica raka koje se možda skrivaju nakon što je indukcijska kemoterapija dovela do remisije.
Transplatacija matičnih stanica (transplatacija koštane srži)
Za djecu s većim rizikom od recidiva (vraćanja bolesti) vjerojatnije je da će liječnički tim preporučiti ovu metodu liječenja kako bi se spriječio recidiv. To je postupak u kojem se koštana srž koja sadrži rak zamjenjuje visoko specijaliziranim stanicama (hematopoetske matične stanice), koje se razvijaju u zdravu koštanu srž. Cilj transplatacije matičnih stanica je uništiti stanice raka u koštanoj srži, krvi i drugim dijelovima tijela i omogućiti zamjenske krvne matične stanice za stvaranje zdrave koštane srži. Kemoterapija ili radioterapija se koriste kako bi se stanice raka uništile prije transplatacije. Postoje dvije vrste transplatacije matičnih stanica ovisno o izvoru zamjene krvnih matičnih stanica:
- Alogena transplacaija – najčešće se koristi za ovu vrstu leukemije i podrazumijeva primjenu doniranih matičnih stanica od srodnog ili nesrodnog donora
- Autologna transplatacja – koriste se vlastite matične stanice pacijenta
Radioterapija
Podrazumijeva primjenu visokoenergetskih rendgenskih zraka ili drugih čestica za uništavanje stanica raka. Najčešća vrsta liječenja radioterapijom naziva se terapija vanjskim snopom zračenja. Kada se liječenje radioterapijom provodi putem implantata to se naziva unutarnja terapija zračenjem ili brahiterapija. Raspored radioterapije obično se sastoji od određenog broja tretmana koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Radioterapija za ovu vrste leukemije obično se daje samo ukoliko se rak proširio na mozak i ne reagira na sustavnu kemoterapiju. Radioterapija se također može koristiti i tijekom transplatacije matičnih stanica. Radioterapija cijelog tijela je vrsta radioterapije koja se primjenjuje na cijelo tijelo kako bi se tijelo pripremilo za primanje transplatata.
