Najnovija istraživanja sugeriraju da rizik od nastanka raka debelog crijeva može ovisiti o tome čime se hrane crijevne bakterije. Crijevni mikrobiom koji uključuje bilijune bakterija i drugih mikroba, koji žive u debelom crijevu čovjeka, igra veliku ulogu u razvoju i napredovanju raka debelog crijeva na temelju obrazaca prehrane svake pojedine osobe.
Rak debelog crijeva obično počinje u obliku polipa, koji predstavljaju abnormalne izrasline u sluznici debelog crijeva. S vremenom, čimbenici načina života, upale i genetika uzrokuju nenormalan rast nekih stanica koje oblažu crijeva te dovode do stvaranje polipa. Neki polipi se mogu razviti u rak debelog crijeva.
Prema statističkim podacima gotovo će polovica ljudske populacije do 50. godine života imati polipe otkrivene tijekom probira raka debelog crijeva (kolonoskopija). Prema doktoru Danielu Rosenbergu, direktoru Programa za prevenciju raka debelog crijeva na sveučilištu Connecticut (SAD), neki od njih će biti uznapredovali prekancerozni polipi. Također, doktor Resenberg ističe da broj slučajeva raka debelog crijeva sve više raste kod osoba mlađih od 50 godina.
Doktor Rosenberg i njegov tim proučavaju interakciju između prehrane i crijevnog mikrobioma te ih zanima kako te interakcije uzrokuju promjene na sluznici debelog crijeva koje mogu štititi od nastanka raka.
Hranjenje mikrobioma
Crijevne bakterije razgrađuju vlakna i druge spojeve iz voća, povrća, žitarica mahunarki, orašastih plodova i sjemenki. Pri tome proizvode metabolite s različitim zdravstvenim koristima. Određena biljna hrana također potiče rast i aktivnost specifičnih crijevnih bakterija dovodeći ih do stvaranja velikih količina protuupalnih i antikancerogenih spojeva.
Istraživanja doktora Rosenberga usmjerena su na biljne spojeve zvane elagitanini kojih ima u izobilju u orasima, bobičastom voću i naru. Crijevne bakterije pretvaraju elagitanine u urolitine, koji predstavljaju metabolite sa snažnim protupalnim učinkom na polipe debelog crijeva.
Tim doktora Rosenberga proveo je malu pilot studiju i otkrio da konzumiranje šake oraha dnevno (oko ¼ šalice) tijekom tri tjedna može povećati razinu urolitina i smanjiti upalne markere u krvi.
Prema doktoru Rosenbergu nema sumnje da orasi uzrokuju značajne promjene po pitanju smanjenja upale koja se odvija u polipima debelog crijeva, čak i u kratkom vremenu. Isto tako, ne proizvodi svatko istu količinu urolitina. Neke osobe ne proizvode ništa dok druge osobe proizvode velike količine. Za to su odgovorni određeni sojevi bakterija, a neki ljudi možda nemaju potrebne mikrobe.
Korištenje hrane kao lijeka
Provest će se dodatna istraživanja kako bi se pronašlo još više dokaza da konzumacija hrane koja sadrži elagitanine štiti debelo crijevo. Daljnja istraživanja bi trebala pomoći identificirati koji su crijevni mikrobi odgovorni za pretvaranje elagitanina u urolitine kako bi se isti mogli izolirati, uzgajati i koristiti kao probiotik za ljude koji nemaju mikrobe koji proizvode urolitin.
Bez obzira na mehanizam, prehrana bogata vlaknima i biljna prehrana važan je način smanjenja rizika od nastanka raka debelog crijeva.
Orasi u centru pažnje
Svi orašasti plodovi podržavaju prehranu koja promiče zdravlje ali se razlikuju po hranjivim tvarima i biljnim spojevima koje sadrže. Orasi su jedinstveni na nekoliko načina i proučavani su opsežnije od ostalih orašastih plodova što se tiče prevencije raka.
Istraživanja pokazuju potencijal oraha kao doprinosu prehrani za prevenciju raka kroz nekoliko spojeva koji vjerojatno djeluju zajedno. Elagetanini, melatonin i gama-tokoferol mogu djelovati na različite načine kako bi smanjili oksidativni stres, upalu i ekspresiju gena koji mogu dovesti do nastanka raka.
Izvor: https://www.aicr.org/resources/blog/can-feeding-your-microbiome-prevent-colorectal-cancer/
