Zovem se Jelena, imam 45 godina.
Moji strahovi počinju od prije 25 godina kad mi je mama prvi put oboljela od karcinoma dojke. Koliki je to stres bio za mene, govori to da sam u 3 dana izgubila 5 kg. Sreća u nesreći ja da se mama redovito kontrolirala, da je sve bilo navrijeme, te je nakon godinu dana liječenja, bila zdrava žena.
Nakon 13 godina, redovnom kontrolom ponovno je otkriven karcinom dojke, te se hitno pristupilo operaciji, liječenju i mama je danas dobro (koliko joj to godine dopuštaju). Doktori su stalno naglašavali da je bitno bolest otkriti na vrijeme i da je izlječivost onda veća od 95 %. Tako je bilo i u njenom slučaju.Sve to je bio razloga da se moja sestra i ja redovno kontroliramo.
Nažalost, sestri je 2016. godine u 5 mjesecu otkriven karcinom dojke i to je za mene bio ogroman šok. Samo sam plakala i nisam mogla vjerovati što nam se događa. Sestra je imala 39 godina i troje male djece. Bogu dragom hvala na doktoru Milasu iz Instituta za tumore i dr. Krešimiru Martiću iz KB Dubrava, koji su odmah pristupili operaciji i liječenju. Sestra je napravila obostranu mastektomiju i karcinom se nije proširio na limfne čvorove. Naravno, cijeloj obitelji je to bilo ravno dobitku na lotu.
Ja sam i dalje bila nemirna, te sam odlučila zajedno sa sestrom , napraviti genetsko testiranje na BRCA 1 i BRCA 2. S obzirom da je u Hrvatskoj to bilo skupo i pomalo nepoznato, isto smo odlučile napraviti u Njemačkoj, koji su nam to napravili zbog bolesti moje prve rodice (koja je živjela u Njemačkoj) besplatno.
U 9 mjesecu 2016. godine dobivamo nalaze da smo visokorizične (preko 95%), točno na prvi školski dan mog sina koji je polazio u 1. razred. Osim njega, imala sam i kćer od 3 godine. Znam da sam tu noć plakala i mislila hoću li doživjeti njegovu prvu sv. Pričest. Hoću li ih vidjeti kako odrastaju?
Sutra sam se sabrala i pomislila dok sam ja još zdrava žena, te da neću ništa prepustiti slučaju. Otišla sam do dr. Milasa i s njim htjela dogovoriti obostranu mastektomiju. Doktoru je to malo bilo radikalno, te je predložio da budem na terapiji Nolvadexom, da se redovito kontroliram, pa ćemo vidjeti što dalje. Ali, ja sam po običaju bila uporna i zahtijevala operaciju, koje se i dogodila krajem 2016. godine. Čekajući nalaze PHD-a, zvala sam doktora par puta koji mi je rekao „ti nemaš razloga za zabrinutost, sve smo radili preventivno“.
Jedne večeri zvoni mobitel, kitimo bor, dr. Milas na telefonu i kaže : „Jelena , imaš karcinom. Četiri komada“. Samo sam se počela tresti! Šok! Nevjerica! Mislim se zašto baš meni? Zašto nama? Bože, što smo to toliko zgriješili!
Naravno, Bog dragi uvijek pomaže pa i u teškim situacijama.
Moram napomenuti da je malo ljudi znalo za moju operaciju jer nisam htjela nikoga opterećivati, pogotovo svoje roditelje. Za Božić sam im rekla da su mi otkrili karcinom, da je vrsta “dobra“, te da ću morati ići na još jednu operaciju aksile. Dok sam čekala PHD nalaz, nisam imala zraka za disanje, te taj osjećaj ne bi htjela nikome poželjeti.
Nalaz je došao dobar, te sam na onkološkom konziliju završila samo na horomonskoj terpiji. Bila sam sretna ko malo dijete. Zbog genetskog testiranja sam 5 mjeseci nakon karcinoma dojke, napravila bilateralnu ooforektomiju, kako bih bilo kakvu moguću bolest smanjila na minimum.
Danas nakon 8 godina od moje bolesti, zahvaljujem dragom Bogu što mi je dao snage i hrabrosti da se odlučim na korake koje sam napravila, kako bih mogla sudjelovati u životu svoje djece. Ništa ovo ne bih mogla izdržati bez velike podrške i potpore svoga muža, svoje sestre, brata, roditelja, moje najbolje prijateljice Ines, svekrve, Gorana, Danijele, Dijane i drugih dragih ljudi koji su mi bili velika podrška i pomoć u svemu.
Mislim da je ova moja priča, najbolji pokazatelj koliko se isplate redovni pregledi i što znači „ otkriti bolest na vrijeme“.
Danas moja mama, sestra i ja živimo normalnim životom, zdrave, i zahvaljujemo Majci Božjoj Kamenitih vrata na križu koji nosimo i snazi koju nam daje da ga nosimo uzdignute glave.
