Znanstvena istraživanja potvrđuju da crijevni mikrobiom, koji uključuje bilijune bakterija i drugih mikroba koji žive u crijevima, igra važnu ulogu u razvoju i širenju raka debelog crijeva, a temeljeno na vrsti prehrane pojedine osobe.
Rak debelog crijeva obično počinje u obliku polipa, abnormalnih izraslina u sluznici crijeva. Tijekom vremena čimbenici načina života, upale i genetski faktori uzrokuju abnormalni rast nekih stanica koje oblažu crijeva i stvaraju polipe, abnormalne izrasline u sluznici debelog crijeva. Neki od tih polipa mogu se razviti u rak debelog crijeva.
Statistika pokazuje da se do 50. godine života skoro polovici osoba na kolonoskopiji otkriju polipi. Neki od njih će biti uznapredovali prekancerozni polipi.
Doktor Daniel Rosenberg, direktor Programa za prevenciju raka debelog crijeva pri Sveučilištu Connecticut, SAD i njegov tim pručavaju interakciju između prehrane i crijevnog mikrobioma. Pri tome ih posebno zanima kako te interakcije uzrokuju promjene u sluznici debelog crijeva koje mogu zaštititi od nastanka raka.
Crijevne bakterije razgrađuju vlakna i druge sastojke iz voća, povrća, žitarica, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki. Pritom proizvode metabolite s različitim zdravstvenim dobrobitima. Određena biljna hrana također stimulira rast i aktivnost specifičnih crijevnih bakterija čime one stvaraju velike količine protuupalnih i antikancerogenih spojeva.
Istraživanja dr. Rosenberga usmjerena su na biljne spojeve koji se nazivaju elagitanini i kojih ima u izobilju u orasima, bobičastom voću i naru. Crijevne bakterije pretvaraju elagitanine u urolitine koji su metaboliti sa snažnim protuupalnim djelovanjem na polipe debelog crijeva. Doktor Rosenberg proveo je mini studiju i otkrio da svakodnevna konzumacija šake oraha tijekom tri tjedna može povećati razine urolitina i smanjiti u krvi markere upale. Po njemu nema sumnje da orasi uzrokuju značajne promjene po pitanju upale vezane uz polipe debelog crijeva i to čak u kratkom vremenu. Isto tako, prema dr. Rosenbergu ne proizvodi se kod svih osoba ista količina urolitina. Kod nekih osoba se urolitini uopće ne prozvode dok se kod drugih proizvode velike količine. Za to su odgovorni određeni sojevi bakterija, a poznato je da neki ljudi možda nemaju te potrebne mikrobe.
Doktor Rosenberg se nada da će pronaći više dokaza da konzumiranje hrane koja sadrži elagitanine štiti debelo crijevo. Također bi želio utvrditi koji su crijevni mikrobi odgovorni za pretvaranje elagitanina u urolitine kako bi se ti mikrobi mogli izolirati, uzgajati i koristiti kao probiotik za osobe koje nemaju mikrobe za proizvodnju urolitina.
Ovo istraživanje je u svakom slučaju u skladu s preporukama američke organizacije American Institute for Cancer Research. Bez obzira na mehanizam, konzumiranje hrane bogate vlaknima, odnosno prehrane temeljene na namirnicama biljnog porijekla, je važan način za smanjenje rizika od nastanka raka debelog crijeva.
Izvor: https://www.aicr.org/resources/blog/the-summer-2024-issue-of-the-aicr-newsletter/
