FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA:
Uzrok nastanka akutne limfocitne leukemije općenito nije poznat. Slijedeći čimbenici mogu povećati rizik od nastanka akutne limfocitne leukemije:
Dob – odrasli stariji od 50 godina imaju veću vjerojatnost za nastanak akutne limfocitne leukemije
Genetski uvjeti – osobe s određenim genetskim stanjima imaju veći rizik od nastanka akutne limfocitne leukemije (npr. Downov sindrom)
Visoke doze zračenja – osobe koje su izložene visokim razinama zračenja mogu inati veću vjerojatnost nastanka akutne limfocitne leukemije. Nije dokazano da izloženost elektromagnetskim poljima ili visokonaponskim električnim vodovima te korištenje mobitela povećava rizik za nastanak ove zloćudne bolesti.
Virusi – ponekad nastanak akutne limfocitne leukemije može biti povezan s prethodnom virusnom infekcijom. Takve infekcije uključuju humani T-stanični virus leukemije ili Epstein-Barr virus.
Simptomi i znakovi
Osobe s akutnom limfocitnom leukemijom mogu imati slijedeće simptome ili znakove:
- Umor
- Slabost
- Lako stvaranje modrica
- Krvarenje koje se lako ne zaustavlja
- Blijeda koža
- Crvene mrlje na koži veličine glave pribadače
- Gubitak težine
- Vrućica
- Bol u kostima, leđima ili abdomenu
- Otežano disanje ili kratak dah
- Česte infekcije ili infekcije koje se vraćaju
- Natečeni limfni čvorovi
- Povećana jetra ili slezena
- Kod žena menstruacija koja traje duže nego inače
- Vrtoglavica
- Glavobolja
- Zamagljen vid
- Mučnina i povraćanje
DIJAGNOSTIKA
Slijedeći testovi mogu se koristiti kao pomoć u dijagnosticiranju akutne limfocitne leukemije:
- Krvne pretrage – kompletna krvna slika: niske razine crvenih krvnih stanica i trombocita uobičajene su kod ljudi s akutnom limfocitnom leukemijom, kao i visoke, normalne ili niske razine bijelih krvnih stanica. Krv se također može pregledati kako bi se otkrilo postoje li limfoblasti ili druge abnormalne stanice.
- Aspiracija i biopsija koštane srži – ako test krvi pokaže abnormalnosti u broju ili izgledu bijelih krvnih stanica možda će trebati provesti aspiraciju koštane srži i biopsiju. Ova dva postupka su slična i često se izvode u isto vrijeme kako bi se ispitala koštana srž. Aspiracijom koštane srži iglom se uzima uzorak tekućine koštane srži, dok se biopsijom uklanja pomoću igle mala količina čvrstog tkiva koštane srži.
- Ostala ispitivanja – liječnik može preporučiti provođenje laboratorijskih testova na stanicama leukemije kako bi se identificirali specifični geni, proteini i drugi čimbenici jedinstveni za leukemiju. Rezultati ovih testova mogu pomoći u donošenju odluke treba li u liječenje uključiti i ciljanu terapiju.
- Slikovni testovi:
- Kompjuterizirana tomografija (CT) – CT skeniranje stvara trodimenzionalnu sliku unutrašnjosti tijela pomoću rendgenskih zraka snimljenih iz različitih kutova. Računalo kombinira te slike u detaljan prikaz poprečnog presjeka koji prikazuje sve abnormalnosti ili tumore.
- Magnetna rezonancija (MRI) – koristi magnetska polja za izradu detaljnih slika tijela.
- Pozitronska emisijska tomografija ili PET-CT skeniranje – PET skeniranje obično se kombinira s CT skeniranjem. Predstavlja način stvaranja slika organa i tkiva unutar tijela. Mala količina radioaktivne tvari ubrizgava se u tijelo pacijenta. Ovu tvar apsorbiraju uglavnom organi i tkiva koja troše najviše energije. Budući da rak ima tendenciju aktivnog trošenja energije apsorbira više radioaktivne tvari. Skener zatim detektira tu tvar kako bi proizveo slike unutrašnjosti tijela.
KLASIFIKACIJA
Ne postoji formalni sustav stadija za akutnu limfocitnu leukemiju jer ona obično ne stvara solidni tumor. Kada se dijagnosticira često se nalazi u cijelom tijelu. Dakle, umjesto stadija postoje opće klasifikacije za opisivanje akutne limfocitne leukemije.
- Novodijagnosticirana i neliječena – koštana srž sadrži abnormalne limfoblaste. Osoba može, ali i ne mora imati simptome. Pacijent često ima smanjen broj zdravih bijelih krvnih stanica, crvenih krvnih stanica i trombocita. Neki pacijenti mogu imati ukupno povećani broj bijelih krvnih stanica, ali mnoge od njih mogu biti abnormalni limfoblasti
- U remisiji – pacijent je primio liječenje. Koštana srž sadrži manje od 5 % blasta, a pacijent nema simptoma. Broj zdravih bijelih krvnih stanica, crvenih krvnih stanica i trombocita je normalan
- Refraktorna leukemija – bolest nije reagirala na liječenje
- Rekurentna ili relapsirana akutna limfocitna leukemija – bolest se vratila nakon što je bila u remisiji.
LIJEČENJE
Kemoterapija – uporaba lijekova za uništavanje stanica raka obično zaustavljanjem sposobnosti stanica raka da rastu i da se dijele. Raspored kemoterapije sastoji se od određenog broja ciklusa koji se daju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Pacijenti s dijagnozom akutne limfocitne leukemije dobivaju nekoliko različitih lijekova tijekom liječenja.
Pacijent može primiti kemoterapiju tijekom različitih faza liječenja:
- Terapija indukcije remisije – prvi ciklus liječenja koji se provodi tijekom prva 3-4 tjedna nakon dijagnoze. Namijenjen je uništavanju većine stanica leukemije, zaustavljanju simptoma bolesti i vraćanju krvne slike na normalnu razinu. Dakle, cilj indukcijske terapije je potpuna remisija
- Terapija konsolidacije ili intenziviranja remisije – ova faza uključuje korištenje kombinacije lijekova. Lijekovi mogu biti drugačiji ili imati različite doze od onih koji se koriste za postizanje remisije
- Održavanje remisije ili nastavak terapije – liječenje se provodi tijekom 2 – 3 godine kako bi se spriječio povratak bolesti. Ti se lijekovi obično daju u manjim dozama i imaju manje nuspojava
- Profilaksa središnjeg živčanog sustava (preventivno liječenje) – uporaba lijekova za sprječavanje širenja leukemije iz krvi u mozak ili leđnu moždinu.
- Ponovna indukcijska kemoterapija – ova faza se koristi za liječenje leukemije koja se vratila nakon provedenog liječenja
Ciljana terapija – liječenje koje cilja na specifične gene raka, proteine ili okolinu tkiva koje pridonosi rastu i preživljavanju raka. Ova vrsta liječenje blokira rast i širenje stanica raka dok ograničava oštećenje zdravih stanica
Imunoterapija – uporaba lijekova koji pomažu imunološkom sustavu pacijenta da učinkovitije prepozna i uništi stanice raka. U određenim situacijama neke vrste imunoterapije mogu se koristiti i za liječenje akutne limfocitne leukemije. Monoklonska antitijela su umjetno stvorene verzije proteina s ciljem napada na specifičnu metu kao što je protein na površini stanica leukemije. CAR-T terapija podrazumijeva uklanjanje imunoloških stanica (T-stanice) iz krvi pacijenta koje se zatim genetski mijenjaju u laboratoriju kako bi imale specifične receptore na svojoj površini. Ti se receptori mogu vezati za proteine na stanicama leukemije. T stanice se umnožavaju u laboratoriju i vraćaju u krv pacijenta gdje mogu tražiti stanice leukemije te ih napasti i uništiti.
Radioterapija – korištenje rendgenskih zraka visoke energije za uništavanje stanica raka
Transplatacija matičnih stanica (transplatacija koštane srži) – medicinski postupak u kojem se koštana srž koja sadrži leukemiju uništava i zatim zamjenjuje visoko specijaliziranim stanicama zvanim hematopoetskim matičnim stanicama koje se razvijaju u zdravu koštanu srž. Ove matične stanice čine sve zdrave stanice u krvi
