12 načina za smanjenje rizika od raka
Ovo je dvanaest ključnih faktora u prevenciji raka
Alkohol može uzrokovati najmanje sedam vrsta raka i to: rak usta, jednjaka, grla (ždrijela i grkljana), jetre, debelog crijeva te dojke. Rizik od raka povećava se konzumacijom bilo koje količine alkohola. Što više alkohola pijete, veći je rizik od pojave raka.
Međunarodnim smjernicama utvrđene su preporučene gornje granice unosa alkohola odnosno približno jedno uobičajeno piće dnevno za žene i dva uobičajena pića dnevno za muškarce. Ugrubo govoreći, jedno uobičajeno piće sadržava približno 10 do 12 grama čistog alkohola. Količina od 10 do 12 grama čistog alkohola nalazi se u 280 – 330 ml piva, 150 – 180 ml šampanjca, 30 – 40 ml viskija ili vrlo jakog alkoholnog pića, 60 – 80 ml likera i 100 – 120 ml crnog vina. Smanjenjem konzumiranja alkohola na najviše jedno alkoholno piće dnevno može se za 21 % smanjiti rizik od raka jetre, za 31 % rizik od raka debelog crijeva te, kod žena, za 30 % rizik od raka dojke.
U našim tijelima alkohol (etanol) se pretvara u kemijski spoj acetaldehid. I etanol i acetaldehid su tvari koje uzrokuju rak. Alkohol oštećuje stanice jetre i može uzrokovati bolest koja se naziva ciroza jetre. Ciroza povećava izglede za nastanak raka jetre. Alkohol može povisiti razine nekih hormona, kao što je estrogen. Visoke razine estrogena povećavaju rizik od raka dojke.
Kombinacija pušenja duhana i konzumacije alkohola posebno je opasna, a zajednički rizik od raka zbog izlaganja i jednome i drugom faktoru posebno je visok. Zbog konzumacije alkohola tkiva usta i grla lakše upijaju kancerogene kemijske spojeve koji se nalaze u duhanskom dimu.
Cijepljenje i infekcije
Mali broj ljudi povezuje infekcije s rakom, no gotovo jedna petina svih pojava raka na svijetu izazvana je uzročnicima infekcija koji uključuju i viruse i bakterije.
Među najvažnijim infekcijama povezanima s rakom je infekcija humanim papilomavirusom (HPV) koja može uzrokovati većinu slučajeva raka vrata maternice i raka anusa te neke slučajeve raka usta, zatim virusom hepatitisa B (HBV) i hepatitisa C (HCV) koji mogu uzrokovati rak jetre te bakterijom Helicobacter pylori koja može uzrokovati rak želuca. Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) ne uzrokuje rak izravno, ali kod osoba oboljelih od HIV‑a rizik od određenih vrsta raka veći je jer im je imunološki sustav oslabljen.
Cjepiva su najučinkovitiji način sprječavanja nekih od spomenutih infekcija. Vrlo učinkovita cjepiva protiv HBV‑a dostupna su već nekoliko desetljeća i u većini je zemalja cijepljenje protiv HBV‑a uključeno u programe cijepljenja djece. Cijepljenje je ujedno vrlo učinkovito u sprječavanju infekcija tipovima virusa HPV koji uzrokuju većinu slučajeva raka vrata maternice.
Dojenje
Žene koje duže vremena doje svoju dojenčad imaju kasnije u životu niži rizik od pojave raka dojke u odnosu na žene koje nisu dojile dojenčad. Što žena duže doji, to je zaštićenija od raka dojke. Rizik se smanjuje za približno 4 % za svakih nakupljenih 12 mjeseci dojenja.
Mehanizam zaštitnog učinka dojenja nije u potpunosti jasan. Korisni učinci mogu se objasniti promjenama građe dojki i manjim izlaganjem majki hormonima tijekom života.
Dojenje se preporučuje, bez ikakve druge hrane i pića, sve do približno šestog mjeseca starosti dojenčadi. Nakon toga se dojenje preporučuje uz odgovarajuće vrste i količine druge hrane.
Duhan i pasivno pušenje
Duhan je glavni uzročnik raka. Pušenje je najštetniji način konzumiranja duhana kojim se uzrokuje najveći broj bolesti povezanih s konzumiranjem duhana. Gorenjem duhana nastaju najotrovnije tvari uključujući i kancerogene. Duhanski dim uzrokuje rak i kod nepušača koji udišu duhanski dim pušača, kao i kod djece čiji su roditelji pušači.
U usporedbi s nepušačima, rizik od pojave raka pluća kod žena i muškaraca pušača veći je 20 do 25 puta. Procjenjuje se da se pušenjem u Europi uzrokuje 82 % slučajeva raka pluća.
Slika označava vrste raka koje uzrokuje pušenje duhana
Brojevima u zagradama izražava se postotak slučajeva raka uzrokovan pušenjem duhana.
Osim toga, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) donijela je na temelju dosljednih dokaza iz studija provedenih na ljudima zaključak da postoje ograničeni dokazi da se pušenjem duhana povećava rizik od raka grudi (za 10 – 30 %). Osim toga postoje i ograničeni dokazi da se pasivnim pušenjem povećava rizik od raka grkljana i ždrijela. U tom kontekstu „ograničeni dokazi” znači da se pušenjem duhana može uzrokovati rak grudi i da udisanje dima pasivnim pušenjem može uzrokovati rak grkljana i ždrijela.
Štetni učinci duhana pojačavaju se konzumiranjem alkohola, kao i kod nekih poslova u kojima se radnici izlažu drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju rak (npr. radon ili azbest).
Što se tiče konzumiranja alkohola i pušenja, kod pušača se s porastom konzumiranja alkohola znatno povećava rizik od raka usne šupljine, ždrijela, grkljana i jednjaka. Ako i pušite i pijete alkohol, rizik od raka veći je nego što bi bio da samo pušite.
Znanstveni dokazi neupitno govore kako se nakon prestanka pušenja u bilo kojoj dobi rizik od raka smanjuje. No ta je korist veća što je osoba koja prestaje pušiti mlađa.
Pasivno pušenje predstavlja inhaliranje duhanskog dima iz okoliša, odnosno duhanskog dima koji stvaraju druge osobe.
Nepušači izloženi pasivnom pušenju udišu i metaboliziraju slične kemijske spojeve i kancerogene tvari kao i aktivni pušači. Primjeri tih kemijskih spojeva jesu kancerogene tvari, kao što su duhanu svojstveni nitrozamin i policiklički aromatski ugljikovodici (PAU).
U studijama u koje su bili uključeni nepušači otkriveno je da oni koji redovito pasivno puše na radnom mjestu, u svojem kućanstvu ili na nekom drugom mjestu u okruženju imaju dvostruko veći rizik od razvoja raka pluća u usporedbi s nepušačima koji nisu izloženi pasivnom pušenju.
Hormonska terapija
Hormonska nadomjesna terapija ženskim hormonima medicinski je način liječenja koji se pretežno upotrebljava radi ublažavanja simptoma menopauze kod žena.
Uzimanjem hormonske nadomjesne terapije povećava se rizik od raka dojke, endometrija i jajnika te od nekoliko štetnih zdravstvenih stanja koja nisu rak. Veličina rizika od raka ovisi o vrsti hormonske nadomjesne terapije (samo estrogen ili kombinacija estrogena i progesterona) te o tome je li ženi odstranjena maternica (histerektomija). Studijama se pokazalo da je veliki rizik od raka dojke povezan s kombiniranom estrogensko‑progesteronskom terapijom te se pojavljuje nakon nekoliko godina njezina uzimanja i
zatim ostaje povišen najmanje pet godina nakon prekida estrogensko‑progesteronske terapije, iako se taj rizik počne smanjivati ubrzo nakon prekida terapije. Stoga, ako se uzima hormonska nadomjesna terapija treba ju uzimati najkraće moguće vrijeme i u najnižoj mogućoj dozi kojom se postiže djelovanje na simptome menopauze.
Oralna kontracepcijska sredstva, koja se sastoje od estrogena i progeserona, imaju svojstva kojima se rak i izaziva i sprječava. Upotreba oralnih kontracepcijskih sredstava povezana je s povišenim rizikom od raka dojke, vrata maternice i jetre. Međutim, upotrebom tih lijekova ujedno se štiti od raka endometrija i jajnika. Stoga se s obzirom na rak ne mogu dati jasne preporuke.
Kao i oralna kontracepcijska sredstva, antiestrogen tamoksifen isto tako ima svojstva kojima se rak i izaziva i sprečava. Postoje čvrsti dokazi da se upotrebom tamoksifena povećava rizik od raka endometrija bez obzira na to je li pomoćna terapija ženama s rakom dojke ili preventivna terapija ženama s visokim rizikom od raka dojke.
Izlaganje suncu – UV zrakama
Zračenje sunca sadržava nevidljivo ultraljubičasto (UV) zračenje. UV zračenje uzrokuje oštećenja kože koja dugoročno mogu dovesti do raka kože. Postoje različite vrste raka kože od kojih je melanom najagresivniji, a ako se zamijeti kasno prati ga loša prognoza.
Rak kože među pretežno bjeloputim stanovništvom najčešći je oblik raka na čitavom svijetu, a njegova se učestalost u posljednjih nekoliko desetljeća izrazito povećala. Smatra se da su razlog tome uglavnom trendovi nošenja odjeće koja manje štiti, promjena načina života prema većoj količini aktivnosti na otvorenom te trend većeg boravka na suncu i tamnija koža, uključujući i upotrebu umjetnih izvora UV zračenja kao što su solariji.
Česte opekline od sunca, posebno one tijekom djetinjstva i adolescencije, povezane su sa znatnim povećanjem rizika od nastanka raka kože u kasnijem životu. No rizik od raka kože povećava se svakim izlaganjem ultraljubičastom (UV) zračenju u bilo kojoj dobi.
Količina oštećenja povećava se s trajanjem izlaganja suncu, a to će oštećenje biti intenzivnije ako se izlažete suncu dok je vrlo jako, dakle oko podneva, tijekom najtoplijeg dijela dana (tj. od 11:00 do 15:00) i tijekom ljetnih mjeseci. Opekline od sunca mogu se dobiti i kada je oblačno ili maglovito zato što kroz oblake i maglu prolazi do 80 % UV zračenja. Suncobranima kakvi se nalaze na plažama zaustavlja se približno 40 – 50 % UV zračenja. Ostatak dolazi do kože prolaskom kroz suncobran i odražavanjem od pijeska.
Preplanulost, odnosno tamnjenje kože zaštitna je reakcija kože na oštećenja uzrokovana ultraljubičastim (UV) zračenjem sunca ili intenzivnih umjetnih izvora UV‑a (kao što su solariji). Stoga je preplanula koža znak oštećenja od sunca i „zdrava preplanulost” ne postoji. Ako je izlaganje suncu intenzivno i traje duže vrijeme, razvit će se opekline od sunca.
Važno je kožu zaštititi tijekom svih aktivnosti na otvorenom (sport, vrtlarstvo, vožnja biciklom, hodanje, sunčanje, plivanje itd.). Najbolji način zaštite kože jest izbjegavanje snažne i izravne sunčeve svjetlosti, osobito u ljetnim mjesecima te od 11:00 do 15:00 sati. Najbolji je način zaštite zadržavanje u hladu. Izađete li na sunce, najbolja je zaštita komotna odjeća dugih rukava i šešir široka oboda. Najbolja se zaštita od sunčeve svjetlosti osigurava gusto tkanom odjećom. Sunčane naočale s filtrom za zaštitu od UV zračenja štite oči od štetnih učinaka sunčeve svjetlosti. Sredstva za zaštitu od sunca ne služe produžavanju vremena koje provodite na suncu nego zaštiti od sunca kada se ono ne može izbjeći. Općenito se za svakodnevne aktivnosti savjetuje upotreba sredstva za zaštitu od sunca s najmanjim faktorom zaštite od sunca (SPF) 15, a tijekom sunčanih dana na odmoru s SPF‑om 30 i većim.
Solariji su strojevi koji emitiraju ultraljubičasto (UV) zračenje. To UV zračenje ima isto štetno djelovanje na vašu kožu kao i prirodna sunčeva svjetlost, a zato što je takvo izlaganje nepotrebno treba ga uvijek izbjegavati. Ista vrsta UV zračenja koja potiče tamnjenje kože povećava i rizik od raka kože i oštećuje kožu.
Vitamin D je važan jer može utjecati na smanjivanje rizika od nekoliko vrsta raka te je obično dovoljno i samo malo vremena provedenog na otvorenom kako bi se izbjeglo njegovo pomanjkanje. Za proizvodnju dovoljnih količina vitamina D obično je dovoljno da, na primjer, boravite na otvorenom u proljeće i ljeto svakoga dana oko podne približno 10 – 15 minuta (dok su vam lice, ruke i noge nezaštićene). Zimi se boravak na otvorenom može produžiti ili možete prilagoditi prehranu tako da sadržava više vitamina D (npr. ulje jetre bakalara, više (masne) ribe, žumanjci i iznutrice, recimo jetra).
Onečišćujuće tvari
U okolišu, a pod time se podrazumijeva i radno mjesto nalazi se više tisuća umjetnih i prirodnih tvari među kojima neke mogu izazvati rak. Mnoge od tih tvari kemijski su spojevi. Smanjenje izlaganja tvarima koje uzrokuju rak ovisi o kombinaciji vladinih mjera i politika kojima se građani štite od štetnih tvari te radnji i odgovornosti pojedinaca da slijede savjete.
Neke od najvažnijih kemijskih tvari iz našeg okoliša u zemljama Europske unije onečišćujuće su tvari kojima se kontaminira zrak na otvorenom i u zatvorenom, uključujući sve oblike azbesta, benzen, ispušne plinove dizelskih motora i policikličke aromatske ugljikovodike (PAU), zatim to su kontaminanti vode i hrane, kao što su arsen i anorganski arsenovi spojevi i postojane organske onečišćujuće tvari (POP), kao što je dioksin. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) nedavno je onečišćenje zraka klasificirala kao mješavinu više onečišćujućih tvari koje mogu uzrokovati rak.
Za određeni broj vrsta raka postoji dovoljno dokaza da ih uzrokuju kemijske tvari koje se nalaze u okolišu. Najvažniji su rak pluća, mokraćnog mjehura i kože, mezoteliom (rak stanica mezotela, zaštitnog sloja koji iznutra prekriva prsnu te trbušnu šupljinu i prostor oko srca), leukemija i limfom.
Slika: Glavna mjesta nastanka raka povezanog s kemijskim tvarima iz okoliša
Primjeri koraka koje osobno mogu poduzeti građani u cilju smanjenje onečišćujućih tvari u okolini su: Upotrebu kemijskih spojeva ograničiti na dobro prozračene prostore ili ih upotrebljavati na otvorenom, izbjegavati paljenje organskih tvari kao što je drvo i otpad u otvorenim ložištima, smanjiti upotrebu automobila te ga pravilno održavati, pravilno odlagati kemijske proizvode (pesticidi, boje) i farmaceutskih lijekova, zalagati se za okoliš bez duhanskog dima.
Prehrana
Da bi se smanjio rizik od nastanka raka iznimno je važno zdravo se hraniti. Pod zdravom prehranom podrazumijeva se obilje voća i povrća, nešto mahunarki (npr. grah, leća, slanutak, grašak) te cjelovitog (integralnog) kruha i drugih integralnih namirnica bogatih škrobom kao što su tjestenina i riža. Osim toga u zdravu prehranu mogu se uključiti umjerene količine nemasnog mesa sisavaca, peradi i ribe te mliječnih proizvoda smanjenog sadržaja masti ili vegetarijanske zamjene. Isto je tako važno u umjerenim količinama uključiti još neke prehrambene namirnice kao što su neka biljna ulja (npr. maslinovo ili repičino) te orašasti plodovi i sjemenke (bademi, orasi, brazilski orasi i lješnjaci te kikiriki i bućine sjemenke).
Soliti treba samo malo ili uopće ne soliti. Kako bi se izbjeglo debljanje, ne treba prečesto ni u velikim količinama jesti prehrambene namirnice bogate kalorijama kao što su slastice, kolači i razni međuobroci. Kako bi se pomoglo u sprečavanju raka alkohol je najbolje izbjegavati. Visoko prerađene komercijalne proizvode bogate životinjskim mastima i šećerima (kao što su „brza hrana” i slatka pića) trebalo bi što više izbjegavati. Što se tiče crvenog mesa (govedina, svinjetina, janjetina i kozletina uključujući i meso sadržano u prerađenim prehrambenim namirnicama i u većini pljeskavica od goveđeg mesa) potrebno je voditi se preporukom izbjegavanja unošenja više od približno 500 grama crvenog mesa tjedno (500 grama kuhanog mesa odgovara približno količini od 700 – 750 grama sirovog mesa, ovisno o načinu pripreme i tome koji je to dio mesa).
Pod mesnim prerađevinama podrazumiievamo meso konzervirano dimljenjem, sušenjem, soljenjem ili dodatkom kemijskih konzervansa. Na primjer, to su šunka, slanina, salama i neke kobasice, recimo hrenovke. Budući da je konzumacija mesnih prerađevina ujedno pozitivno povezana s rizikom od raka crijeva, pa čak i u malim količinama, a ne donosi nikakve dodatne prehrambene koristi u odnosu na crveno meso preporučuje se izbjegavanje i mesnih prerađevina koliko je god to moguće.
Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje se hrane uglavnom prehrambenim namirnicama biljnog podrijetla (povrće, mahunarke, neprerađene žitarice i sjemenke) približno 11 % niži u usporedbi s osobama koje troše male količine prehrambenih namirnica biljnog podrijetla.
Što se tiče uzimanja dodataka prehrani (np. selen, likopen, vitamin D) u cilju prevencije raka u studijama kojima su se ispitivali ti dodaci prehrani i ostale hranjive tvari nije se utvrdila njihova povezanost sa zaštitom ljudi od pojave raka.
Kao što je važna odgovarajuća raznolikost prehrambenih namirnica važno je i jesti u odgovarajućim količinama što se najbolje provjerava mjerenjem tjelesne težine jednom tjedno (ili opsega struka s vremena na vrijeme, na primjer jednom mjesečno).
Zaključna je preporuka jesti što više integralnih žitarica, mahunarki, povrća i voća, ograničiti unos visokokalorične hrane (hrane bogate šećerom ili masnoćama), a izbjegavati zaslađena pića, suhomesnate proizvode te ograničiti unos crvenog mesa i hrane s velikim sadržajem soli.
Rano otkrivanje raka (probir)
Određene se vrste raka mogu otkriti i liječiti i prije nego što izazovu simptome. Testiranje na rak, odnosno na uvjete koji mogu dovesti do raka, kod osoba koje nemaju simptome naziva se probir. Glavni cilj probira (zaštitne pretrage) raka jest sprečavanje smrti od raka. Probirom se, ako se rak otkrije dovoljno rano, može ujedno omogućiti primjena blažih načina liječenja. Kod nekih vrsta raka, kao što su rak vrata maternice i rak crijeva, probirom se može čak spriječiti i sama pojava raka.
U Europskoj uniji probir se preporučuje za rak debelog crijeva, dojke i vrata maternice kada je dio organiziranog programa koji ima odgovarajuće resurse kojima se osigurava visoka kvaliteta. Organizirani programi probira raka dojke trenutačno postoje u većini zemalja Europske unije, a organizirani programi probira raka debelog crijeva i vrata maternice dostupni su u mnogima od njih.
U Hrvatskoj postoje slijedeći organizirani programi ranog otkrivanja raka: Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva, Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice, Nacionalni program ranog otkivanja raka prostate i Nacionalni program za probir i rano otkrivanje raka pluća.
Tjelesna aktivnost
Postoje čvrsti dokazi da se rizik od raka može smanjiti zdravim ponašanjem u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti.
Niz je bioloških mehanizama s pomoću kojih tjelesna aktivnost može štititi od raka. Tu su uključeni učinci tjelesne aktivnosti na razinu šećera u krvi, na inzulin i s time povezane hormone, spolne hormone, upalu te funkciju imunološkog sustava, a sve to utječe na rizik od raka. Tjelesna aktivnost ujedno pomaže protiv debljanja i pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine, što ima dodatan učinak na smanjenje rizika od raka.
Tjelesnom aktivnošću smanjuje se vjerojatnost od pojave raka debelog crijeva (kolorektalni karcinom), a kod žena od raka dojke i sluznice maternice (endometrij) bez obzira na tjelesnu težinu. Ove vrste raka su među najčešćima u Europi. Tjelesna aktivnost ujedno pomaže protiv debljanja, što ima dodatan učinak na smanjenje rizika od različitih vrsta raka, uključujući rak bubrega, gušterače, jednjaka i žučnog mjehura. Također postoje neki dokazi da se rak endometrija može spriječiti ako se što manje sjedi odnosno ako se izbjegava dugotrajno sjedenje.
Koristi tjelesne aktivnosti izravno su povezane s ukupnom količinom aktivnosti (tj. s time koliko dugo i koliko često ste aktivni) i s njezinim intenzitetom. Općenito, što više vremena provedete tjelesno aktivni to bolje. Bavite se što više možete laganim aktivnostima (kao što su stajanje, hodanje, polagana vožnja biciklom, istezanje, penjanje po stubama, kućanski poslovi i sudjelovanje u laganim sportovima, kao što su stolni tenis i golf). Korisno je da kroz dan nakupite čak i male količine tjelesne aktivnosti.
Zdravstvene koristi od tjelovježbe mogu se posebno očekivati ako imate najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti ili 75 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti ili s bilo kojom jednakovrijednom kombinacijom umjerene i intenzivne tjelesne aktivnosti tjedno. Primjeri umjerenih do intenzivnih tjelesnih aktivnosti su vježbe u kojima se povećava izdržljivost pomoću težine vlastitog tijela, tjelesne aktivnosti (tj. tjelovježba) u kojima se djeluje protiv nekog vanjskog otpora te intenzivna aerobna tjelovježba npr. brzo hodanje, trčanje, plivanje). Niste li sigurni oko poduzimanja umjerene do intenzivne aktivnosti, obratite se svojemu liječniku. Preporučeno vrijeme tjelesne aktivnosti u jednom tjednu može se postići u više kratkih termina ili jednim dugim.
Djeca i mlade osobe trebale bi svaki dan imati ukupno barem 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti. Kako bi se ostvarilo ciljanih 60 minuta dnevno, oni mogu svoje tjelesne aktivnosti izvoditi u više kratkih navrata raspoređenih kroz čitav dan (npr. dva puta po 30 minuta).
Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje su dnevno umjereno aktivne najmanje 30 minuta (ili najmanje 150 minuta tjedno) približno 4 % niži nego kod osoba nižih razina tjelesne aktivnosti (manje od 15 minuta dnevno).
Postoji niz načina kako uvesti više umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti u svakodnevicu. Počnite tako što ćete utvrditi koje aktivnosti doista volite. Vrijede mnoge različite aktivnosti, kao što su hodanje, ples i vožnja biciklom. Razmislite da iskušate neku novu aktivnost, kao što je lagano rekreativno trčanje ili rekreativno plivanje. Također, vježbajte s prijateljem ili partnerom jer to može pomoći da zadržite motivaciju da ustanete i krećete se. Pronađite aktivnost koja vam odgovara i neka vam ona postane navika.
Zdrava tjelesna težina
Zdrava tjelesna težina je ona uz koju se najviše smanjuju izgledi da obolite od niza bolesti koje može uzrokovati prevelika količina tjelesne masnoće i to osobito od nekih vrsta raka, ali i od srčane i šećerne bolesti. Često se izrazima „prekomjerna tjelesna težina” i „pretilost” opisuje tijelo u kojem se nakupilo previše masnoća. Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje održavaju zdravu tjelesnu težinu (indeks tjelesne mase – ITM između 18,5 i 25 kg/m2) približno 6 % niži u usporedbi s onima koje su pretile (ITM iznad 30 kg/m2).
Mjerenje opsega struka još je jedan koristan način utvrđivanja ima li netko povišen rizik od zdravstvenih problema zbog prevelike količine masnoća. Opseg struka veći od 102 cm kod muškaraca i 88 cm kod žena ukazuje na visoki rizik. Opseg struka manji od 94 cm kod muškaraca i 80 cm kod žena ukazuje na nizak rizik, a vrijednosti između tih ukazuju na srednje visok rizik.
Zbog prevelike količine tjelesnih masnoća dolazi do nastanka upala u organizmu te se povećavaju razine nekih hormona čime raste vjerojatnost diobe i rasta stanica, a zbog čega se povećava i vjerojatnost za nastanak nekih vrsta raka (rak debelog crijeva, bubrega, jednjaka, gušterače i žučnog mjehura, a kod žena još i rak dojke (kod žena u postmenopauzi), sluznice maternice (endometrij) i jajnika.
Kako se ne biste udebljali, morate nastaviti sa zdravom prehranom, a pri tome posebno pomaže što češća tjelesna aktivnost. Kod mršavljenja se preporučuje da istovremeno smanjite unos energije (kalorija) i povećate tjelesnu aktivnost.
Zračenje
Zračenje je energija u obliku valova ili čestica. Može se podijeliti u dvije glavne vrste: ionizirajuće i neionizirajuće zračenje. Zračenje koje nosi dovoljno energije za razbijanje kemijskih veza i stvaranje iona naziva se „ionizirajuće zračenje”. Oštećenjem staničnog DNA ono može uzrokovati mutacije koje, prenesu li se novim generacijama stanica, mogu naposljetku dovesti do pojave raka ili nekog drugog štetnog učinka na zdravlje. Ionizirajuće zračenje može biti u obliku čestica kao što su alfačestice i neutroni ili u obliku zraka kao što su gama zrake i rendgenske zrake.
Svi smo izloženi različitim količinama ionizirajućeg zračenja iz više izvora, prirodnih (kozmičko i zemaljsko) i antropogenih (npr. medicinska primjena, atomska energija, zračenje od ispitivanja nuklearnog oružja u prošlosti). Ionizirajuće zračenje upotrebljava se za dijagnosticiranje i liječenje bolesti (dijagnostičko rendgensko snimanje, kompjutorizirana tomografija (CT), pretraga izotopima ili radioterapija). Osobna razina izloženosti ionizirajućem zračenju ovisi o različitim aspektima života, primjerice o mjestu stanovanja, o tome jeste li bili zračeni u nekom medicinskom postupku te jeste li zračenju izloženi na radnom mjestu. Procjenjuje se da je prosječna osoba u Europi izložena 4 mSv (milisievertima) zračenja godišnje. Svaka doza ionizirajućeg zračenja može povećati rizik od pojave raka, no niske doze zračenja taj rizik povećavaju samo u maloj mjeri.
Optičko zračenje uključuje svjetlost, infracrveno i ultraljubičasto (UV) zračenje. UV zračenje može oštetiti žive stanice i uzrokovati rak kože.
Neionizirajuće zračenje ne nosi dovoljno energije za oštećivanje DNA na isti način kao ionizirajuće zračenje, no prenosi energiju na tkiva ili materijale, na primjer zagrijavanjem. Na taj način rade mikrovalne pećnice. Neionizirajuće zračenje sastoji se od električnih i magnetskih polja, kao na primjer kod mikrovalnih pećnica i radiovalova te polja niske frekvencije koja stvaraju električni uređaji, strujni vodovi, mobilni telefoni i druga bežična komunikacijska tehnologija. Ova vrsta zračenja nije prepoznata kao uzrok raka, ali postoje neka otvorena pitanja povezana s upotrebom npr. mobilnih telefona. U slučaju takvih relativno novih tehnologija znanstvenicima treba dosta vremena za prikupljanje dovoljno podataka s pomoću kojih se rizik od raka može sa sigurnošću isključiti.
Radon je prirodni radioaktivni plin koji se nalazi u Zemljinoj kori. Radon u kuće ulazi iz tla. U nekim kućama koncentracija radona je visoka, posebno u onim područjima kod kojih u tlu i stijenama prirodno postoji više urana. Radon se može nalaziti u građevinskom materijalu i vodi za piće, no u većini slučajeva tada uzrokuje daleko manja izlaganja zračenju od radona iz tla. Izlaganjem radonu povećava se rizik od raka pluća. Taj je dodatni rizik razmjeran koncentraciji radona u zraku koji dišemo i trajanju izlaganja radonu. Iako je radon prisutan u većini zgrada, a posebno u prostorijama u prizemlju i onima odmah ispod i iznad njih, u svakom će se području razine radona od zgrade do zgrade razlikovati i većinom će biti niske. No neke mogu biti više, što ovisi djelomično o lokalnim geološkim osobitostima. Kako bi se odredila razina radona u domu, nužno je izmjeriti koncentraciju radona u zraku u zatvorenom. Radon se često mjeri s pomoću malih plastičnih detektora koji se stavljaju u dom na nekoliko tjedana kako bi se pravilno izmjerila prosječna koncentracija radona. Radna mjesta, uključujući i obične urede i trgovine, mogu imati visoke razine radona iz istih razloga kao i domovi. Visoke koncentracije radona mogu se sniziti jednostavnim građevinskim radovima. Međunarodne smjernice nalažu da se razine radona moraju sniziti ako su više od 100 – 300 Bq/m3.
Mali udjeli pojave raka u prosječnoj Europskoj populaciji koji bi mogli biti uzrokovani izlaganjem zračenju, možda 1 – 2 %, mogu se pripisati najvećim izvorima izlaganja populacije zračenju, a to su dijagnostički medicinski postupci i izvori prirodnog pozadinskog zračenja, prije svega radon.
